Oštarije, selo 6 km jugoistočno od Ogulina; 1300 st. (2021). Leži na 325 m apsolutne visine. Poljodjelstvo; stočarstvo (govedo, svinja, ovca). Rasadnik. Kraj Oštarija se od željezničke pruge Zagreb–Rijeka odvaja krak tzv. Ličke pruge (Zagreb–Gospić–Knin). – O ranoj nastanjenosti toga područja svjedoči nalaz rimskoga žrtvenika podignutog u čast Jupiteru (II. st.). U srednjem vijeku naselje se zvalo Otok ili Otočac, a pripadalo je modruškomu vlastelinstvu. Spominje se i u Modruškom urbaru iz 1486. Budući da je služilo kao odmorište za putnike, smatra se da je današnje ime dobilo po gostinjcu (tal. osteria). Ondje je Stjepan III. (II.) Frankapan oko 1450. dao sagraditi monumentalnu oštarijsku crkvu Blažene Djevice Marije od Čudesa, koja je vjerojatno kraće vrijeme, prilikom premještanja središta Krbavske biskupije iz Krbave u Modruš (1460), služila kao katedralna crkva. U XVI. st. selo se nazivalo Svetice. God. 1521. razorili su ga Osmanlije i pritom teško oštetili crkvu, koja je obnovljena tek početkom XX. st. (arhitekt S. Podhorski), kada je dobila današnji oblik (sačuvani su vanjski zidovi srednjovjekovne crkve). Kraj crkve se nalazi stari kameni most, zvan Marmontov (dug 76 m), koji potječe iz vremena francuske uprave s početka XIX. st.
