osjetila (čula), tvorbe koje u životinja i čovjeka omogućuju zamjećivanje različitih osjeta. Osjetila imaju receptor kojim zamjećuju određenu promjenu te o njoj, putem osjetnih živaca, obavješćuju središnji živčani sustav. Glavne su vrste osjetnih receptora: mehanoreceptori, koji reagiraju na mehaničjke podražaje (→ osjetna tjelešca), termoreceptori, koji zamjećuju promjene temperature, nociceptori (receptori za bol), koji reagiraju na različita tkivna oštećenja, elektromagnetski receptori, koji reagiraju na svjetlost (štapići i čunjići u očnoj mrežnici) i kemoreceptori, koji zamjećuju prisutnost kemijskih tvarî ili promjene kemijskog sastava tjelesnih tekućina (→ kemorecepcija). Uobičajeno je razlikovati posebna i opća (somatska) osjetila. Posebna osjetila tvore posebni, lokalizirani osjetni organi, koji omogućuju zamjećivanje osjeta vida, sluha, mirisa, okusa i ravnoteže. To su: mrežnica oka, pužnica, okusni pupoljci u usnoj šupljini, gornji dio nosne sluznice i vestibularni aparat uha. Opća osjetila sastoje se od jednostavnijih osjetnih receptora, razmještenih po cijelome tijelu, a zamjećuju mehaničke (npr. dodir), toplinske i bolne podražaje. Podraživanjem osjetnih receptora u njima nastaju podražaji u obliku električne struje, koji se živcima prenose u središnji živčani sustav. Kada obavijest o podražaju dospije u osjetni dio kore velikoga mozga, podražaj se svjesno doživljava. Obavijesti koje odlaze u druge dijelove mozga mogu izazvati različite refleksne aktivnosti.
U životinja su neka osjetila razvijenija nego u ljudi (npr. njuh u pasa i divljih zvijeri ili vid u ptica grabljivica), a neke životinje imaju osjetila kakvih u ljudi nema (npr. osjetila za zamjećivanje strujanja i dubine vode u riba, za orijentaciju u ptica, riba i gmazova, za percipiranje ultraljubičastoga zračenja u nekih kukaca, za primjećivanje plime i oseke u mnogih obalnih životinja).
