oružane snage (vojska), državne vojne snage, osposobljene i opremljene za vođenje oružane borbe. Važna su sastavnica sustava nacionalne sigurnosti. Veličina, opremljenost i sastav oružanih snaga ovise o državnoj politici, stupnju gospodarskoga razvoja, geopolitičkom položaju, vojnoj doktrini i dr. U najvećem broju država oružane se snage sastoje od grana: kopnene vojske, ratne mornarice i ratnoga zrakoplovstva (u Rusiji postoji i grana raketnih postrojbi strateške namjene, u SAD-u marinski korpus i sl.). Grane se obično dijele na rodove i službe, a ovi na struke i specijalnosti. U cjelini su organizirani u zapovjedništva (stožere), postrojbe i ustanove.
Pojam oružanih snaga u međunarodnom ratnom pravu širi je nego u vojnoj terminologiji. Prema Haškomu pravilniku o zakonima i običajima rata na kopnu iz 1907. i Ženevskim konvencijama o zaštiti žrtava rata iz 1949., oružane snage obuhvaćaju kopnene, mornaričke i zrakoplovne snage i sve druge oružane formacije (policiju, teritorijalnu obranu, nacionalnu gardu, dragovoljačke oružane formacije) koje prema propisima dotične zemlje služe za obranu države. Dijelovima oružanih snaga smatraju se i postrojbe organiziranih pokreta otpora koji pripadaju zaraćenoj strani, bez obzira na kojem teritoriju djeluju, pod uvjetom da imaju vodstvo odgovorno za svoje podređene, da otvoreno nose oružje i prepoznatljive oznake, te da djeluju u skladu s ratnim zakonima i običajima.
Suvremene oružane snage sve više napuštaju tradicionalnu ulogu odvraćanja od moguće agresije i vođenja rata te postaju čimbenik regionalne i šire sigurnosti kroz međunarodnu vojnu suradnju i savezništva, te sudjelovanje u različitim međunarodnim operacijama i zajedničkim vojnim vježbama. Oružane snage također pružaju potporu civilnim institucijama u kriznim situacijama, poput elementarnih nepogoda i drugih nesreća velikih razmjera.
