Orff [ɔrf], Carl, njemački skladatelj i glazbeni pedagog (München, 10. VII. 1895 – München, 29. III. 1982). U dobi od 5 godina počeo svirati glasovir, orgulje i violončelo. Studirao je u Münchenu na Muzičkoj akademiji (Akademie der Tonkunst, 1912–14) i poslije kod Heinricha Kaminskoga (1920–21). Predavao je kompoziciju na münchenskoj Visokoj školi za glazbu (1950–60). Zajedno s Dorothee Günther utemeljio je 1924. tzv. Güntherschule, školu za gimnastiku, ritmički pokret, glazbu i ples. Razvijao je koncept tzv. elementarne glazbe, neke vrste sinteze pokreta, jezika i glazbe. Godine 1932–35. zajedno s Gunild Ketman objavio je djelo Orffova škola: elementarne glazbene vježbe (Orff-Schulwerk: elementare Musikübung), koje je do danas doživjelo više od 20 izdanja na različitim jezicima. U svojem pedagoškom djelovanju Orff se mnogo bavio djecom smatrajući glazbu važnim pedagoškim sredstvom. Na temelju takva rada izdao je Glazbu za djecu (Musik für Kinder, I–V, 1950–54., s G. Ketman). Njegovi pristupi i škola korišteni su poslije u radu s djecom s teškoćama u razvoju te u muzikoterapiji. Kao skladatelj Orff zauzima posebno mjesto u povijesti glazbe XX. st. Premda je bilo pokušaja da ga se svrsta među neoklasičare, Orff ne pripada nijednomu pravcu ili stilu. U svojem se skladanju nadahnjivao antičkom grčkom tragedijom i baroknim kazalištem, latinskim i grčkim tekstovima te renesansnom i baroknom glazbom. Linearni i dijatonski princip, upotreba ostinata i poseban naglasak na riječi kao temeljnom elementu glazbene geste, neka su od osnovnih obilježja njegove glazbe. Većina njegovih djela pisana je za scenu ili su vokalna i vokalno-instrumentalna, a tek manji dio čine instrumentalna, i to orkestralna djela. Orff se prije svega proslavio djelom Buranske pjesme (Carmina Burana), praizvedenima 1937., koje je zajedno s Katulovim pjesmama (Catulli Carmina, 1940) i Afroditinim trijumfom (Trionfo di Afrodite, 1953) povezao 1953. u triptih Trijumfi (Trionfi). Od ostalih scenskih djela napisao je opere Mjesec (Der Mond, 1939) i Mudra žena (Die Kluge, 1943), zatim Antigonu (Antigonae, 1949), Tiranina Edipa (Oedipus der Tyrann, 1959) i dr. Skladao je i pjesme i kantate.
