oplata.
1. U građevinarstvu, kalup sastavljen od dasaka, ploča ukočenoga drva, ili čeličnih limova, te od drvenih ili čeličnih gredica, u koji se ulijeva svježi beton kako bi nakon otvrdnuća poprimio željen oblik. Svježi beton, a napose onaj što se pri ugradbi zbija titralima (vibratorima), ponaša se kao tekućina oko dva i pol puta teža od vode. Uliven u oplatu, beton ju opterećuje vlastitom težinom i bočnim silama razmjernima hidrostatičkomu tlaku. Kako bi oplata pritom zadržala oblik bez prekomjernih izobličenja, odozdo se podupire skelom, a bočno ukrutama i steznicima. Pošto beton dostatno očvrsne i bude u stanju preuzeti opterećenja određena slijedom građenja, oplata se uklanja (→ beton).
2. U brodogradnji, oplata brodskoga trupa, osnovni element broda, opna koja ga omeđuje, osiguravajući mu integritet i nepropusnost za vodu i atmosferilije te sigurnost od mogućih mehan. oštećenja pri nasukanju, sudaru, dodiru s obalom ili plutajućim objektom. Kako bi vanj. oplata mogla održavati oblik i cjelovitost brodskoga tijela, ukrijepljena je i nošena unutarnjim tkivom, odn. sustavom ukrepno-nosivih elemenata, što ga tvore rebra i rebrenice, poprečne pregrade, unutarnje dno i palube, proveze i uzdužnjaci. Na brodu postoji i oplata kormila, dimnjaka, palube, dvodna i dr.