struka(e): medicina

opeklina (kombustija), posljedica djelovanja visoke temperature, kemikalija, elektriciteta ili zračenja na površinu tijela. Promjene kod opeklina obično su ograničene, ali se kod teških oštećenja mogu proširiti i prijeći u tzv. opeklinsku bolest. Prema dubini oštećenja tkiva dijele se u tri stupnja: a) u prvom je zahvaćen samo površinski sloj kože, što se očituje crvenilom; b) u drugom ostaju sačuvani samo duboki slojevi kože uz pojavu mjehura; c) u trećem su stupnju nekrotizirani svi slojevi kože. Ocjena dubine oštećenja važna je za liječenje i prognozu. Veličina opečene površine tijela može se približno izračunati prema tzv. pravilu devetice: opečena površina glave iznosi 9%, svake ruke po 9%, trupa sprijeda i straga po 18%, svake noge po 18% i međice 1%; u djece opečena površina glave iznosi 15 do 19%, a trupa oko 16%. Prva je pomoć pri opeklini ispiranje opečenoga mjesta hladnom vodom (ne drugim tekućinama), a potom, ovisno o težini oštećenja, sterilno previjanje i nadoknada tekućine i elektrolita. Daljnje liječenje: aseptično uklanjanje mjehurića, odstranjivanje nekrotičnih masa te sprječavanje infekcije i šoka. Teže opekline mogu ostaviti dublje ožiljke i kontrakture u obližnjim zglobovima, pa može zatrebati transplantacija kože. Pri opeklinama sluznice probavnoga sustava jetkim tekućinama mogu zaostati stenoze i strikture. Teška opsežna opeklina može prouzročiti smrt.

Izgaranje tijela u vatri naziva se konflagracija. Ako čovjek gori, vatru treba gasiti od glave prema donjim dijelovima tijela priručnim sredstvima za gašenje požara, a ako takvih nema, tijelo treba prekriti kaputom ili sličnim pokrivalom kako bi se spriječio dovod kisika i zaustavilo gorenje.

Citiranje:

opeklina. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 21.10.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/opeklina>.