oltarna pregrada

oltarna pregrada, u crkvenome graditeljstvu, pregrada koja dijeli prostor svetišta namijenjen kleru od lađe namijenjene laicima; često bogato urešena reljefima, a katkad i kipovima. U početku je bila od kamena i sastojala se od vrata u sredini i pregradnih ploča (pluteji) ili stupova s lijeve i desne strane; iznad vrata obično je bio trokutasti zabat (tegurij). Ovisno o širini crkve, mogla je imati više uspravnih stupova i razdjelnih ploča, a ovisno o liturgijskoj praksi i više vrata. Na Zapadu u XII. st. oltarna pregrada nestaje u mnogim crkvama, a u drugima se pretvara u letner (njemački Lettner, od latinski lectorium: mjesto odakle se čita) – zidanu i često vrlo visoku pregradu između svetišta i lađâ na kojoj se nalaze govornice slične ambonima s kojih se čitalo poslanicu i evanđelje. – U istočnim crkvama oltarna pregrada razvila se u ikonostas.