Okrugić (Okrugić Sriemac), Ilija, hrvatski književnik (Srijemski Karlovci, 12. V. 1827 – Petrovaradin, 30. V. 1897). Teologiju učio u đakovačkome sjemeništu. Za svećenika zaređen 1850., kao prvi Strossmayerov zaređenik. Do 1860. bio je kapelan u slavonskim mjestima, potom prebendar u Đakovu, a od 1866. do smrti župnik i opat u Petrovaradinu. Javio se prigodnim stihovima u Zori dalmatinskoj 1845. Pisao je pjesme, novele, povijesne rasprave, a najbolja su mu književna ostvarenja pučki igrokazi, osobito farsično koncipirana četveročina prozna »vesela igra« Saćurica i šubara ili Sto za jedan (1864), didaktički petočini igrokaz folklornih obilježja Grabancijaši ili Batine i ženidba (1874), te popularna Šokica: igrokaz iz pučkoga života u pet čina (1884), o ljubavi katolkinje i pravoslavca, napisana u ekumenskome duhu. Objavio je i sonetnu zbirku Glasinke srčanice (1874), scensku prigodnicu Sastanak vila (1888), pohvalnicu Strossmayerovim političkim i ekumenskim pogledima, koja je bila zabranjena i spaljena, ep Sveti Ivan Kapistran, pobjednik Turaka kod Biograda 1456 (1892) i dr., a više mu je djela ostalo u rukopisu.
