Okinawa ([~nawa], udomaćeno [okina'va]), skupina otoka u središnjem dijelu otočnoga niza Ryukyu, Japan; 1415 km². Obuhvaća istoimeni glavni otok (1208 km²), otoke Aguni, Tonaki, Ie, Kume, male otočne skupine Iheya, Kerama te nekoliko manjih otoka. Suptropska klima (srednja godišnja temperatura 21 do 24 °C); uzgaja se šećerna trska, duhan, suptropsko voće, povrće i cvijeće; svinjogojstvo. Razvijen je ribolov (tuna) i akvakultura (uzgoj rakova, planktona). Prehrambena, duhanska i naftna (rafinerija Nishihara) industrija; glavna je gospodarska grana turizam, koji se razvija od kraja 1970-ih. Glavni grad i luka Naha, koji leži na otoku Okinawi, upravno je središte cijele prefekture Okinawa (2278 km², 1 422 534 st., 2014), koja obuhvaća srednji i južni dio arhipelaga Ryukyu. Američke vojne baze (Kadena, Camp Foster i dr.) zauzimaju oko 18% površine otoka Okinawe. – U II. svjetskom ratu jedno od ključnih i posljednjih uporišta japanske obrane na Tihom oceanu. Do 1945. Japanci su ondje sagradili obrambeni sustav bunkera i podzemnih hodnika. Kako je potkraj rata američkim snagama na Tihom oceanu bilo potrebno uporište za vojne akcije u Japanu, napale su pomorskim desantom Okinawu. Iskrcavanje na Okinawu od 1. IV. do 21. VI. 1945. bilo je najveća amfibijska operacija na Tihom oceanu, u kojoj je sudjelovalo 183 000 američkih vojnika, 1727 zrakoplova i 1321 ratni brod. U bitki za Okinawu poginulo je oko 110 000 japanskih vojnika (zarobljeno oko 7400) te oko 12 000 američkih vojnika (ranjeno oko 35 000). Prije uništenja japanske posade Amerikanci su počeli na Okinawi organizirati baze i gomilati snage za invaziju na japanske otoke, ali su pripreme prekinute zbog kapitulacije Japana. Nakon II. svjetskog rata Okinawa je bila pod američkom upravom (potvrđenom 1951. mirovnim ugovorom) do 1972., kada je vraćena Japanu. Postala je jedno od glavnih američkih vojnih uporišta na Pacifiku. SAD je na Okinawi izgradio više zračnih i pomorskih vojnih baza, poligona i dr. uz povremene prosvjede lokalnoga stanovništva.