Nunavut (engl. izgovor [nu'nəvut]), teritorij na arktičkome sjeveru Kanade, uz sjeverozapadnu obalu Hudsonova zaljeva; obuhvaća 2 093 190 km² (kopnena površina, bez unutrašnjih voda, 1 936 113 km²) s 35 944 st. (2016). Najslabije je naseljeno područje Kanade (0,02 st./km²). Obuhvaća nizinsko područje Kanadskoga štita (zavala s mnogim glacijalnim jezerima), otoke Hudsonova zaljeva (Southampton, Coats i dr.) i veći dio Američko-arktičkog arhipelaga (Baffinov otok, Ellesmere, Devon, Axel Heiberg i dr.). Najviša je točka vrh Barbeau (2616 m) u sjevernome dijelu otoka Ellesmerea. Tlo je uglavnom zaleđeno (permafrost) od nekoliko metara do 1500 m dubine; ljeti se u površinskome sloju stvaraju močvare i jezera te tundra. U sjevernome dijelu Američko-arktičkoga arhipelaga prevladava polarna pustinja. Klima je arktička, najhladnija u Kanadi, s najmanje oborina (pretežno manje od 200 mm godišnje); srednja temperatura siječnja uglavnom je niža od –20 °C, a srpnja niža od 10 °C (viša je samo uz zapadnu obalu Hudsonova zaljeva). Glavni je grad Iqaluit (prije Frobisher Bay; 7082 st., 2016) na Baffinovu otoku. Nunavut je osnovan 1999. od dijela teritorija Northwest Territories, a naseljen je uglavnom Eskimima (83,3% st., 2016); službeni su jezici dvije varijante inuitskog (inukitut i inuinnaqtun), engleski i francuski. Nekoć se stanovništvo bavilo kitolovom (do kraja XIX. st.) i trgovinom krznom, dok se danas bavi ribarstvom, lovom, umjetničkim obrtom i turizmom. Ležišta nafte, prirodnoga plina, dijamanata, zlata, srebra te željezne, kositrene, bakrene, uranijeve i cinkove rude; u podmorju oko otočja Sverdrup otkrivena su bogata ležišta nafte i prirodnoga plina. Umjetnička obradba minerala steatita (milovka). Najveću važnost u povezivanju naselja međusobno i s ostatkom Kanade ima zračni promet, a zatim brodski; cestovna je mreža razvijena lokalno. Pet nacionalnih parkova (Auyuittuq, Qausuittuq, Quttinirpaaq, Sirmilik, Ukkusiksalik) obuhvaća oko 12% teritorija.
Autohtono inuitsko (eskimsko) stanovništvo razvilo je tijekom povijesti nekoliko distinktivnih kultura među kojima je kultura Thule, pripadnici koje su se bavili ribolovom i kitolovom, trajala približno od 1000. do 1500. Prvi Europljani koji su došli do obala Nunavuta bili su vjerojatno Normani iz Skandinavije oko 1000., potom Martin Frobisher 1576. kao prvi u nizu istraživača u potrazi za Sjeverozapadnim prolazom. Većina je teritorija, nad kojim je suverenitet proglasila engleska kruna, od kraja XVII. st. bila predana u gospodarsku i trgovačku koncesiju Hudsonʼs Bay Company (kao dio Rupertʼs Land), da bi od 1870. kao dio Northwest Territories bio pod Kanadom. Rast inuitskoga političkog angažmana od 1970-ih doveo je do referenduma 1982. i 1992. na kojima je odobren osnutak novog teritorija naseljenoga pretežito Inuitima i njegove granice te se, nakon pregovora inuitskih predstavnika i federalne vlade oko posjeda i eksploatacije zemlje, Nunavut 1999. izdvojio kao samostalni kanadski teritorij.
