struka(e): geografija, hrvatska | povijest, opća | likovne umjetnosti

Novi Marof (njemački Novimaroff, madžarski Uj-Lepenye), naselje 18 km južno od Varaždina; 1810 st. (2021). Leži u dolini rijeke Bednje, na 250 m apsolutne visine, uz cestu i željezničku prugu Zagreb–Varaždin. Kasnobarokno-klasicistički dvorac obitelji Erdődy iz 1776 (bolnica za plućne bolesti i dr.) s perivojem (13,7 ha); dao ga je podignuti Ljudevit Erdődy. U perivoju je antički kip božice Minerve s obližnjega (srušenoga) rimskoga mosta na Bednji. Gotičko-barokna samostanska crkva Blažene Djevice Marije, Kraljice Sv. krunice (XV. st.; spomenik nulte kategorije) s kapelicom sv. Antuna. U naselju je župna crkva sv. Antuna Padovanskoga. Tekstilna, kožarska (obuća) i drvna industrija (pokućstvo); proizvodnja građevnoga materijala (vapnara, kamena vuna). – U srednjem i ranom novom vijeku područje današnjega grada bilo je dio Grebenskoga vlastelinstva, a potom se nalazilo u sastavu Križevačke županije. U povijesnim izvorima prvi se put spominje u djelu Stanje dobara obitelji Patačić (Status familiae Patachich, 1666) grofa Aleksandra Antonija Patačića, kao vlastelinstvo Novi-Maroff, koje je obiteljskim dobrima priključio Nikola III. Patačić. Nalazilo se potom u vlasništvu grofova Erdődy (oko 1770–1923). God. 1886. mjesto je prešlo u sastav Varaždinske županije, a tada je dobilo i željezničku prugu, koja je povezivala Zagreb i Varaždin. Od 1890. do 1917. ondje je djelovala privatna bolnica grofice Louise Erdődy, a od 1924. Državno lječilište za plućne bolesti (od 1991. Specijalna bolnica za kronične bolesti). Od kraja XIX. st. Novi Marof bio je općinsko i kotarsko sjedište. Potkraj II. svjetskog rata grad je stradao u bombardiranju zrakoplovstva Crvene armije. U XX. st. doživljava brz demografski rast: od 125 st. 1921. god. do 594 st. 1961. god. i 1067 st. 1971.

Citiranje:

Novi Marof. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 28.11.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/novi-marof>.