novi historizam, smjer književne i kulturalne teorije formiran početkom 1980-ih u SAD-u u okviru proučavanja renesanse. Ističe povezanost književnosti s različitim neknjiževnim tekstovima i izvanknjiževnim institucijama. U metodologiji novi historizam teži prevladati ograničenja historizma i dekonstrukcije. Historizmu se usprotivio u proglašavanju teksta pukim učinkom društvenog, ideološkog i kulturnoga konteksta, koji ostavlja netaknutim. Nasuprot dekonstrukciji, novi historizam uključuje književne tekstove u raznorodne kontekste istražujući cirkulaciju simboličke energije određene povijesne epohe. Zato novi historisti uz književne tekstove proučavaju političke, ekonomske, pravne, religijske, znanstvene tekstove ne bi li otkrili kako djelokrug književnih autora potpada pod nadzor političkih autoriteta u sveopćoj borbi oko ideološke prevlasti nad »poljem kulturalne proizvodnje«. U novije su doba predmetom novoga historizma bile i novije povijesne epohe. Najpoznatiji su predstavnici S. J. Greenblatt, Jonathan Goldberg i Walter Benn Michaels.
