noumenon (grčki τὸ νοούμενον, od νοεῖν: spoznavati, misliti), ono što se može spoznati samo razumom, a ne i osjetilima. Takvi objekti razumske spoznaje kod Platona su ideje, koje i oblikuju pravu stvarnost. U noviju filozofiju naziv je ponovno uveo I. Kant kako bi njime označio nespoznatljivi svijet stvari po sebi za razliku od svijeta pojava. U tom je smislu naziv negativan, jer označuje granicu mogućnosti spoznavanja. Noumenon ne može biti objekt teoretske spoznaje, nego se može potvrditi samo na etičkom planu i to kao moguća regulativna ideja djelovanja ili kao način intelektualnoga (neosjetilnoga) zrenja, koji nije u našem posjedu i čiju mogućnost ne možemo uvidjeti (noumenon u pozitivnom značenju).
