North Dakota [nɔ:ɹϑ dəkọu'tə], savezna država u sjevernome dijelu SAD-a, na granici s Kanadom; obuhvaća 183 123 km² sa 672 591 st. (2010). Sjeveroistočni dio zauzima do 350 m visoka ravnica, građena od ledenjačkih nanosa, ispresijecanih dubokim riječnim dolinama, a sjeverozapadni dio zauzimaju do 1000 m visoki ravnjaci, na kojima je na znatnim površinama erozijom i denudacijom odnesen gornji sloj zemlje (bad lands). Riječna mreža sastoji se uglavnom od gornjega toka rijeke Missouri i njezinih pritoka; jezera su mnogobrojna. U istočnom je dijelu najveći dio površine pod kulturama, a u zapadnome dijelu pod stepskom vegetacijom; u sjevernome dijelu ima nešto četinjačkih šuma. Poljoprivreda je osnovna grana gospodarstva. U proizvodnji ječma, raži i pšenice North Dakota je među vodećim državama SAD-a. Iskorištavaju se ležišta nafte, prirodnoga plina i dr. Glavni je grad Bismarck (61 271 st., 2010), a najveći Fargo (105 549 st., 2010). – Prvi poznati stanovnici bili su Indijanci. Od šest indijanskih, pretežito nomadskih plemena koja su ondje živjela u doba dolaska Europljana, poljodjelstvom su se najviše bavili Cheyenni i Siouxi ili Dakote, po kojima je država i dobila ime. Francuskim posjedom proglasio ju je 1682. R. R. de la Salle. Međutim, na taj teritorij tek 1738. stvarno je stigao Pierre de la Vérendrye, koji je svojom ekspedicijom pokušavao pronaći vodeni put do Tihog oceana. Španjolskim posjedom postala je 1762., a već iduće godine Pariškim mirom pripala je Velikoj Britaniji. Daljnja istraživanja poduzeli su 1768. Jonathan Carver u dolini Crvene rijeke (Red River) i 1797. geograf David Thompson, koji je izradio geografske karte bazena rijeka Missouri i Souris. Ponovno je u vlasti Francuske 1800–03., kada je, kao dio francuske Louisiane, prodana SAD-u. Neistražene krajeve North Dakote istraživale su 1804–05. ekspedicije M. Lewisa i W. Clarka. Kompanija Hudsonova zaljeva nadzirala je sve intenzivniju trgovinu krznom, pa je u tu svrhu 1801. podignuta i prva trgovačka postaja kraj mjesta Pembine. Dio je različitih teritorija 1803–61., kada je od North i South Dakote bio uspostavljen jedinstveni Teritorij Dakota, kojemu su pripadali i veći dijelovi Wyominga i Montane. Granice su joj utvrđivane postupno: ugovorom s Velikom Britanijom 1818. utvrđen je dio sjeverne granice, dok je cijela granica s Kanadom utvrđena tek 1823. Na današnje granice obiju Dakota (North i South) Teritorij je sveden 1868. Iste godine ugovorom u Laramieu određene su i granice rezervata za Siouxe. Kada su savezne vlasti odobrile potiskivanje Siouxa i iz njihova rezervata, oni su podigli ustanak i 1876. u bitki kraj Little Bighorna porazili i pobili odred generala G. A. Custera. U Uniju je North Dakota primljena tek 1889. Tada je Teritorij Dakote podijeljen na dvije države, južnu i sjevernu, od kojih je sjeverna, tj. North Dakota, postala 39. država SAD-a.
