Nikola Modruški (Nikola Kotoranin, Nikola iz Maijina, lat. Nicolaus Machinensis, Nicolaus Modrussiensis), hrvatski crkveni dostojanstvenik, diplomat i pisac (Grbalj kraj Kotora, oko 1427 – Rim, prije 29. V. 1480). Školovao se u Veneciji, gdje je stekao doktorat iz filozofije i teologije. Od 1457., potpomognut vjerojatno od knezova Frankapana, obnašao je čast senjskoga biskupa. God. 1459. kao predvodnik hrvatskog poslanstva odigrao je značajnu ulogu na crkvenom saboru u Mantovi. Već sljedeće godine boravio je na dvoru bosanskog kralja Stjepana Tomaša kao papinski poslanik. God. 1461. bio je izabran za biskupa novoosnovane Modruške biskupije, gdje se našao u žarištu sukoba između Frankapana i knezova Krbavskih. Iskazao se u papinskim diplomatskim misijama kod Matije Korvina i Stjepana Tomaševića, te je sudjelovao u pripremama za obranu od Osmanlija. Nazočio je padu Bosanskoga Kraljevstva (1463), za što je u svojim spisima optužio bosanske krstjane. Nakon pada Bosne otišao je u Italiju i više se, iz nepoznatih razloga, nije vratio u svoju biskupiju. U Italiji je obavljao različite službe u Papinskoj Državi; sudjelovao je u pomorskim bitkama na Jadranu (kao zapovjednik papinske flote) i u Maloj Aziji. Nakon 1478. služio je kao guverner Spoleta, sudjelovao u diplomatskim misijama te u borbama protiv Firence. Bio je plodan pisac, promicatelj glagoljice i prijatelj mnogih humanista svojega doba. Njegov tiskani govor održan u Rimu 1474. prva je poznata inkunabula hrvatskog autora, a od njegovih rukopisa poznati su: Dijalog o sreći smrtnika (Dialogus de mortalium felicitate, oko 1464), O naslovima i autorima Psalama (De titulis et auctoribus Psalmorum, oko 1465), O utjesi (De consolatione, oko 1466), O gotskim ratovima (De bellis Gothorum, oko 1474), O poniznosti (De humilitate) i Obrana crkvene slobode (Defensio ecclesiasticae libertatis, 1479). Pokopan je u crkvi Santa Maria del Popolo u Rimu.
