neutrinska fizika, grana fizike razvijena krajem XX. st., pri opisivanju svojstava neutrina i njihova međudjelovanja s drugim subatomskim česticama. Od postuliranja neutrina 1930. do njegova otkrića kao čestice proteklo je 25 godina intenzivnog istraživanja. U istraživanjima Masatoshi Koshibe sa suradnicima (1998), radi registracije reakcija neutrina s drugim česticama, koristio se bazen s 50 000 t vode i 11 146 fotomultiplikatora. Dobivene su iscrpnije informacije o Sunčevim neutrinima i naznake za oscilacije atmosferskih neutrina (nestajanje mionskih neutrina koji do detektora dolaze odozdo, kroz Zemlju). To je bio poticaj za pokretanje pokusa s dugim snopovima mionskih neutrina, koji od akceleratora koji ih proizvodi do detektora putuju kroz Zemljinu unutrašnjost. Ti su pokusi poslužili i kao prvi neutrinski teleskop, opažanjem neutrina sa Sunca i sa supernove SN 1987A. Jedino se u »neutrinskom svjetlu«, koje ne mijenja smjer na putu do promatrača, može utvrditi položaj izvora primarnoga kozmičkog zračenja (primjerice aktivnih galaktičkih jezgri) i već postoje nebeske karte izvorâ kozmičkih neutrina. (→ amanda)