Neruda [ne'~], Jan, češki književnik i novinar (Prag, 9. VII. 1834 – Prag, 22. VIII. 1891). Školovao se u njemačkim i češkim školama te u češkoj akademskoj gimnaziji; studirao do 1858, nakon čega je djelovao kao novinar i kazališni kritičar. Vodeći predstavnik pjesničke škole okupljene oko almanaha Máj; smatra se utemeljiteljem moderne češke proze. Njegove pjesničke zbirke Grobno cvijeće (Hřbitovní kvítí, 1858), Knjige stihova (Knihy veršů, 1868), Kozmičke pjesme (Písně kosmické, 1878), Balade i romance (Balady a romance, 1883) i Obični motivi (Prosté motivy, 1883) odraz su čeških društvenih sukoba 1850-ih te međaši češkoga pjesništva i u sadržajnom i u formalnom smislu. U feljtonima, putopisnim crticama i pripovijetkama objektivistički je ocrtao život svojih suvremenika. Vrhunac su njegove proze Malostranske pripovijetke (Povídky malostranské, 1878), u kojima se, u mikrosvijetu autorove rodne praške četvrti (Malá strana), nižu profinjeni psihološki portreti osobenjaka, usamljenika, marginalaca i opsesivaca, na društvenoj pozadini oblikovanoj perom pronicava analitika i jetka kritičara. Nerudina ironija, groteska i socijalna kritičnost pripadaju najvišim dometima češke književnosti XIX. stoljeća.
