Nerežišća (također Nerežišće), selo u unutrašnjosti otoka Brača; 642 st. (2021). Leži 10 km južno od Supetra. U Nerežiškom polju nalaze se prapovijesne gomile. Nedaleko od naselja su ranokršćanska crkva sv. Tudora (pregrađena u XII–XIII. st.) i romaničko-gotičke crkve sv. Jurja i sv. Nikole. Unutar naselja gotičke su crkve sv. Margarite i sv. Petra te kuća Garafulić i renesansna palača Harašić. Župna crkva iz XIII. st. pregrađena je u XVI. st., a novo pročelje i zvonik izradio je I. Macanović 1746. U crkvi je veliki renesansni drveni oltar, nekoliko baroknih slika te orgulje P. Nakića iz 1753. Na seoskom trgu je venecijanski stup i reljef (XVI. st.). Vađenje kamena. Uzgoj vinove loze, masline, badema i dr.; stočarstvo (ovca, koza). Tvornica bombona i guma za žvakanje. – Već od srednjega vijeka (od početka XI. st.) pa sve do Napoleonova doba Nerežišća su bila stočarsko, ratarsko i administrativno središte otoka. Uz prapovijesne i rimske nalaze, nalazišta iz VII. st. potvrđuju dolazak Slavena (iz neretvanskoga područja preko istočnoga dijela otoka). Novo stanovništvo smjestilo se na Gracu iznad današnjega mjesta te na lokalitetu zvanome Knežev Ravan, gdje se vjerojatno nalazilo sjedište hrvatskoga kneza. U historiografiji je uvriježeno mišljenje da je mletački dužd Petar II. Orseolo oko 1000. uzdigao Nerežišća do položaja administrativoga središta cijelog otoka, a prema pisanju bračkoga povjesničara A. Ciccarellija, na staroj loži u Nerežišćima bila je uklesana upravo ta godina (rimskom brojkom M). God. 1277. zabilježen je napad omiških gusara, koji su zapalili zgradu bračke uprave i uništili brački arhiv, pa je 1305. bilo naređeno da se obnovi izgorjeli Brački statut, po kojem se upravljalo na otoku. Iako su 1294. Mlečani naredili da se Nerežišća utvrde, to nikada nije bilo provedeno. U XIX. st. Nerežišća su bila snažno središte autonomaštva.
