nauk.
1. Školovanje oponašanjem ili radom prema uzoru, oblik praktične izobrazbe u kojoj naučnik (šegrt) uči oponašajući starijega i iskusnoga majstora. Taj se oblik primjenjivao u obrtništvu, u srednjem vijeku oponašanjem se »naukovalo« npr. za svećenika, liječnika, slikara.
2. Doktrina, naučavanje; skup postavki i načela nekoga mislioca ili smjera u filozofiji i znanosti; skup propisa i dogmi neke religije.