struka(e): geografija, opća | povijest, opća

Nantes [nᾶ:t], lgrad i luka na rijeci Loire, 50 km od njezina estuarijskoga utoka u Biskajski zaljev; upravno je središte departmana Loire-Atlantique i regije Pays de la Loire, zapadna Francuska; 309 346 st., metropolitansko područje 997 222 st. (2017). Važno je trgovište poljoprivredne okolice (povrćarstvo, vinogradarstvo) i snažno industrijsko središte u kojem se uz metalurgiju, rafineriju nafte, jaku metalnu (proizvodnja dijelova za zrakoplove), kemijsku (boje, umjetno gnojivo) i prehrambenu (konzerviranje povrća, konditorski proizvodi) industriju, u novije doba razvija informatička tehnologija i biotehnologija. U ukupnome lučkom robnom prometu od 30 milijuna tona (2019), Nantes (s predlukom Saint-Nazaire) zauzima četvrto mjesto u zemlji i vodeća je francuska luka na atlantskoj obali. Nantes je i kulturno središte regije sa sveučilištem (prvo je osnovano 1460., ukinuto 1793., ponovno osnovano 1961), visokim školama iz područja tehničkih znanosti, znanstvenotehnološkim parkom (osnovan 1987), Muzejom lijepih umjetnosti, prirodoslovnim, arheološkim, Muzejom Julesa Vernea (rođenog u Nantesu), galerijama. U povijesnoj gradskoj jezgri sačuvana je gotička katedrala Saint-Pierre-et-Saint-Paul iz XV–XVI. st. te dograđivana u XVII. i XIX. st., vojvodska palača (XV. st., danas muzej) i niz klasicističkih građevina (zgrada prefekture, kazališta, burze). Većina crkava, uključujući bazilike Saint-Nicolas i Saint-Donatien, obnovljena je tijekom XIX. st. u neogotičkome stilu. Oštećen za bombardiranja u II. svjetskom ratu, potpuno je obnovljen sredinom XX. st. u modernome stilu. Međunarodna zračna luka Nantes Atlantique (7,2 milijuna putnika, 2019) nalazi se jugozapadno od grada. – Osnovalo ga je galsko pleme Namneti prema kojemu je dobio ime. Pod Rimljanima od 56. pr. Kr., trgovište poznato kao Condevicnum (Condevincum), u III. st. dobiva ime Portus Namnetum. Od kraja V. st. pod Francima, 851. dolazi pod vlast Bretonskog kraljevstva (kasnije vojvodstva), a između 834. i 936. više puta ga pljačkaju i zauzimaju Normani. Nakon 937. u posjedu je grofova od Nantesa kao bretonskih vazala, a od 1156. izravno pod bretonskim vojvodama te tijekom XIII. st. postaje jedna od triju prijestolnica Bretonskog vojvodstva. Pod francuskom vlašću od 1488. Ondje je 1532. proglašena unija Bretanje s Francuskom. U drugoj polovici XVI. st. uporište je Katoličke lige tijekom vjerskih ratova koji završavaju 1598. kada je Henrik IV. u gradu proglasio Nanteski edikt. Važna luka još od XV. st., osobito se gospodarski razvio u XVIII. st. kao glavna francuska luka za trgovinu robljem, šećerom i duhanom te kao središte proizvodnje tiskane pamučne tkanine. Tijekom Francuske revolucije (1789–99) uspješno odbija napade rojalista (Vandejaca) te su u gradu pogubljeni njihovi istaknuti vođe Jacques Cathelineau i François de Charette. U drugoj polovici XIX. i prvoj polovici XX. st. doživio je gospodarski (brodogradnja) i demografski procvat. Od 1940. pod njemačkom okupacijom, teško oštećen za savezničkim bombardiranja 1943–44., oslobođen u kolovozu 1944. Zbog krize dotad prevladavajuće brodogradnje u Nantesu je sredinom 1950-ih i potkraj 1960-ih došlo do velikih štrajkova.

Citiranje:

Nantes. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 26.5.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/nantes>.