nanostrukture (grč. νᾶνος ili νάννος: patuljak + strukture), više ili manje stabilne strukture specifičnih svojstava, veličina kojih je nekoliko nanometara (nm). Naziv je novijega podrijetla, a uveden je da bi se vrlo sitne tvorevine, sastavljene od malog broja atoma odn. molekula, izdvojile u posebnu skupinu uz makro i mikro svijet. To su npr. nanokristali, koji sadrže od nekoliko stotina do nekoliko desetaka tisuća atoma, kojima je omjer površine prema volumenu mnogo veći nego kod velikih kristala, pa zato imaju mnogo veću površinsku kemijsku aktivnost, izraženija električna svojstva (slično tankim slojevima) te izrazitu nestabilnost. Tako npr. nanokristali srebra učinkovito djeluju na mikrobe uništavajući ih. Diamondoidi su ugljikovodične molekule koje svojom strukturom oponašaju kubičnu rešetku dijamanta. Za sada su dobro poznata tri: adamantan (C10H16), diamantan (C14H20) i triamantan (C18H24). Istražuju se i njihovi viši oblici, nazvani zajedničkim nazivom polimantani (C4n+6 H4n+12). Slične su nanostrukturne tvorevine i fulereni te neki klasteri. Termodinamička stabilnost vrlo je različita u različitih tipova nanostruktura; neke su stabilne samo na niskim temperaturama, a neke pak samo u ultravisokom vakuumu, što im ograničava korisnu uporabu. Nasuprot tomu, kemijska nestabilnost (reaktivnost) može biti korisno svojstvo, npr. kod nanokristala srebra.
