Nanino [~ni:'~] (Nanini), Giovanni Maria, talijanski skladatelj i glazbeni pedagog (Tivoli, 1543. ili 1544 – Rim, 11. III. 1607). Vjerojatno učenik G. P. da Palestrine u Rimu, bio je maestro di cappella u rimskim crkvama Santa Maria Maggiore (1567–75) i San Luigi dei Francesi (1575–77), da bi od 1577. do smrti djelovao kao tenor papinske kapele. Istodobno je bio i glavni učitelj dječaka pjevača u rimskim glazbenim školama, a odgojio je i niz uglednih skladatelja (npr. F. Anerio, Antonio Brunelli i dr.), pa ga se smatra i najvažnijim učiteljem kompozicije s kraja XVI. stoljeća u Rimu. Nanino je skladao crkvenu i svjetovnu glazbu, a značajan dio njegova opusa ostao je u rukopisima. Objavio je motete, lamentacije, kanone, madrigale i canzonette u zbirkama, a između 1555. i 1620. bio je najzastupljeniji skladatelj pojedinačno objavljenih naslova nakon A. Striggija. Nanino je nakon Palestrine smatran najcjenjenijim skladateljem sakralne glazbe tzv. rimske škole, a na području svjetovne glazbe, kao skladatelj madrigala izrazite osobnosti, snažne ekspresivnosti i imaginacije, stoji uz bok L. Marenziju. Iako je još za života uživao neprijeporan ugled diljem Europe, danas je, zbog nedovoljne istraženosti njegova djela, s nepravom zanemaren.