Namibija (Republic of Namibia), država u jugozapadnoj Africi, uz obalu Atlantskog oceana (duljina obale 1572 km). Na sjeveru graniči s Angolom (duljina granice 1376 km), na sjeveroistoku sa Zambijom (Caprivi Strip; 233 km), na istoku s Bocvanom (1360 km), a na jugu i jugoistoku s Južnoafričkom Republikom (967 km). Obuhvaća 824 116 km².
Prirodna obilježja
U smjeru sjever–jug Namibija se proteže u duljini od približno 1300 km, a u smjeru istok–zapad široka je 480 do 930 km. U osnovi je građena od kristaličnih stijena, prekrivenih paleozojskim pješčenjacima, vapnencima i dolomitima. Reljefno se dijeli na dvije prirodne regije: visoki ravnjak u unutrašnjosti i rubno područje uz obalu Atlantskog oceana. Ravnjak visine 1000 do 2000 m pruža se od sjevera prema jugu i zauzima veći dio teritorija. S ravnjaka se izdižu osamljeni granitni masivi – Aus (2479 m), Gamsberg (2347 m), Erongo (2319 m), Karas (2202 m), te s 2579 m najviši Brandberg. Suhe uvale, od kojih je najveća Ethosha Pan na sjeveru, pretvaraju se za ljetnih kiša u plitka jezera. Duž cijele obale Atlantika pruža se pješčana pustinja Namib, jedna od najstarijih pustinja na svijetu, koja obuhvaća oko 15% površine. U jugoistočnom dijelu, prema Bocvani, ravnjak se spušta i prelazi u pustinju Kalahari. Na krajnjem sjeveroistoku Namibija obuhvaća 450 km dug i do 104 km širok pojas Caprivi, kojim Namibija ima pristup rijeci Zambezi.
U obalnom je području klima zbog hladne Bengvelske struje hladna i suha, a česte su magle. U unutrašnjosti prevladava suptropska klima s velikim dnevnim (ljeti i više od 30 °C, zimi oko 15 °C) i godišnjim kolebanjima. Windhoek, koji se nalazi na središnjem dijelu ravnjaka, ima srednju temperaturu u siječnju 29 °C, a u srpnju 20 °C. U pustinji Namib godišnja je količina oborina 25 mm, na visokom ravnjaku oko 300 mm, a u sjeveroistočnim krajevima 560 do 600 mm.
Glavne su rijeke Oranje na jugu zemlje, a Kunene, Okavango, Zambezi i Kwando na sjeveru. Svi trajni vodotoci izviru izvan teritorija Namibije; od povremenih je najdulji Fish River (600 km), koji je u južnom dijelu Namibije usjekao kanjon dug 161 km, širok 27 km i dubok do 550 m.
Biljni je pokrov u obalnom, pustinjskom području oskudan (Welwitschia mirabilis), na južnim dijelovima ravnjaka raste nisko grmlje i trava, a u sjevernim i istočnim dijelovima razvijena savana, koja prelazi oko rijeke Okavango u tropsku šumu.
Stanovništvo
Prema popisu iz 2011. godine u Namibiji živi 2 113 077 st., a prema procjeni za 2013. godinu 2 127 013 st. S prosječnom gustoćom naseljenosti od 2,6 st./km² (2011) Namibija se ubraja u najrjeđe naseljene države svijeta (iza Mongolije). Gustoća naseljenosti unutar države vrlo je različita; u području na sjeveru zemlje gustoća iznosi 4,6 do 23 st./km², a na jugu manje od 1 st./km². Stanovnici su uglavnom crnci; najbrojniji su pripadnici Bantu skupine Owambo (Oshiwambo), naseljeni u sjevernom dijelu zemlje, te Kavango i Herero u sjevernom i srednjem dijelu, Nama Hotentoti na jugu te Bušmani u Kalahariju. Bijelci, kojih je 6,1%, govore afrikaans, njemački ili engleski kao materinski jezik. Stranaca je 68 358 ili 3,2% stanovništva (2011); najviše je građana Angole (19 758 st.), Zambije (7652 st.), Južnoafričke Republike i Zimbabvea, te Europljana (6204 st.). Službeni je jezik engleski, a zbog kolonijalne prošlosti raširen je afrikaans kao lingua franca. Od lokalnih jezika najrašireniji su ovambo (oshiwambo; 49%, 2011), nama (11%), afrikaans (10%), kavango (9%) i herero (othjiherero; 9%). Stanovnici su pretežito kršćani, uglavnom protestanti (47,5%, 2000) i rimokatolici (17,7%). Godine 1921. na području Namibije živjelo je 228 916 st., 1951. godine 439 081 st., a 1991. godine 1 409 915 st. Porast se broja stanovnika početkom XXI. st. usporio; dok je u međupopisnom razdoblju 1991–2001. iznosio prosječno 2,6% godišnje, u razdoblju 2001–11. iznosio je 1,4% godišnje. To je rezultat smanjena prirodnoga priraštaja (18,7‰, 2011), a u maloj mjeri i negativne migracijske bilance. Stopa nataliteta smanjila se s 40‰ 1980-ih na 29,4‰ u 2011; mortalitet iznosi 10,7‰ (2011; svjetski prosjek 8,2‰), a smrtnost dojenčadi 30,4‰(2012). Namibija se ubraja među prvih deset zemalja po zaraženosti HIV-om (13,3% stanovništva starosti 15 do 49 godina, prema procjeni UN-a za 2012). Stanovništvo je relativno mlado; u dobi je do 14 godina 36,5%, od 15 do 64 godine 58,4%, a starije je od 65 godina samo 5,1% populacije (2011). Ekonomski je aktivno 980 781 st. (2013), od čega je nezaposleno 29,6%. U poljoprivredi i ribarstvu radi 31,4% zaposlenoga stanovništva, u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 13,8%, a u uslužnim djelatnostima 54,8% (2013). Nepismeno je 11,3% stanovništva starijeg od 15 godina (2011). Unatoč brzoj urbanizaciji, u gradovima živi samo 43% stanovništva (2011; 28% u 1991). Najveći je glavni grad Windhoek s 325 858 st. (2011). Ostali su gradovi znatno manji; Rundu ima 63 431 st., Walvis Bay 62 096 st., Swakopmund 44 725 st., a Oshakati 36 541 st. (2011).
Gospodarstvo
Gospodarski razvoj zasniva se na preradbi ruda i minerala te na njihovu izvozu; Namibija posjeduje znatna ležišta dijamanata (daje 6% svjetske proizvodnje), srebra, bakra, uranija (peti proizvođač u svijetu), zlata, cinka, litija, kadmija, soli, prirodnoga plina i dr. Rudarstvo osigurava oko 20% BDP-a, koji je 2004. iznosio 14 mlrd. USD (BDP po stanovniku oko 7200 USD). U poljoprivredi se stvara 12% BDP-a, u industriji 30%, a u uslužnom sektoru 58% (2004). Znatne su socijalne razlike; približno polovica stanovništva ovisi o subvencioniranoj poljoprivredi i stočarstvu; stopa je nezaposlenosti 30% (2004). Glavno je razvojno ograničenje raširenost AIDS-a, od kojega boluje oko 16% stanovništva. U vanjskoj trgovini Namibija je usmjerena na zemlje EU-a (78% izvoza) i SAD (oko 50% uvoza); uvozom podmiruje sve potrebe za naftom i polovicu potrošnje žitarica i hrane. Vanjski je dug 1,5 milijarda USD (2003).
Promet
Od 44 138 km cesta, asfaltirano je oko 13%. Namibijska željeznička mreža duga je 2626 km (2008). Glavna pruga (kao i cesta) prolazi meridijalno središnjim dijelom zemlje, od Tsumeba na sjeveru do Ariamsvleia na jugu, gdje se povezuje s južnoafričkom željeznicom. Od toga pravca odvajaju se pruge za luke Swakopmund i Walvis Bay te za Lüderitz. Međunarodne su zračne luke Husea Kutako, 48 km istočno od Windhoeka, i Walwis Bay. Glavna je luka Walvis Bay (godišnji promet oko 2,2 milijuna tona); Lüderitz na jugu zemlje izvozna je luka za ribu i riblje prerađevine.
Novac
Novčana je jedinica namibijski dolar (N$, NAD); 1 dolar = 100 centi. U upotrebi je i južnoafrički rand.
Povijest
Tragovi prvih ljudskih naselja na tom području potječu iz paleolitika. U razdoblju kada su prvi Europljani, Portugalci pod Diegom Cãoom, 1485. doplovili do obale jugozapadne Afrike, na tom su području bila plemena Bušmana i Damara. U XVII. st. ti su se starosjedioci povukli, pred najezdom hotentotskih plemena Nama, u pustinjska područja Kalahari i Namib, a već u XVIII. st. plemena Nama vodila su obrambene ratove s Bantu-narodom Herero, koji je prodirao iz unutrašnjosti Afrike. U prvoj su se polovici XIX. st. Orlam Hotentoti, koji su se doselili s područja Kaplanda, ujedinili sa svojim srodnicima Nama Hotentotima i uspješno ratovali (1851. i 1863–70) protiv naroda Herero. Te unutrašnje borbe iskoristili su europski kolonijalisti za svoj prodor, pa su Britanci 1878. osnovali prvu koloniju u Walvis Bayu, a ubrzo potom došli su i Nijemci. Njemački trgovac Franz Lüderitz stekao je 1883., sporazumom s hotentotskim poglavicom, neke zemlje u zaljevu Angra Pequena (poslije Lüderitz Bay). To područje i cijelu obalu jugozapadne Afrike O. E. L. Bismarck proglasio je 1884. njemačkim protektoratom i nazvao ga Njemačka Jugozapadna Afrika. Granice su određene dogovorima s Portugalcima (1886) i Velikom Britanijom (1890). Zbog kolonijalne eksploatacije izbijali su česti ustanci (1893–94., 1904., 1907), redom ugušeni. Pobijeno je oko 70 000 starosjedilaca, a ostatak pobunjenika sklonio se u susjednu Bečuanu (Bocvana). Takva pacifikacija ostavila je zemlju gotovo bez radne snage. Otkriće dijamantnih nalazišta 1908. potaknulo je veliku imigraciju iz Europe, pa se od 1913. broj Europljana popeo na približno 15 000. God. 1908. pod njemački protektorat došla su i plemena Owambo. Za I. svjetskog rata vojne snage Južnoafričkoga Saveza prisilile su 1915. Nijemce u Jugozapadnoj Africi na kapitulaciju. Nakon rata, 1920., Južnoafrička Unija stekla je mandat Lige naroda za upravu nad područjem bivše Njemačke Jugozapadne Afrike i već iste godine podijelila je politička prava bijelcima. Politička obespravljenost (starosjedioci nisu imali politička prava) i surove metode eksploatacije, pojačano doseljivanje bijelaca iz Južnoafričke Unije (poslije Republike) izazvali su 1922. novi ustanak Hotentota, koji je također okrutno ugušen. God. 1946. Južnoafrička Unija organizirala je plebiscit o statusu Jugozapadne Afrike (pravo glasa imali su samo bijelci), na osnovi kojega ju je praktički anektirala (1949) i uspostavila rasistički režim, protivno odlukama UN-a. God. 1966. proglašena je uprava UN-a nad Jugozapadnom Afrikom, koja je preimenovana (12. VI. 1968) u Namibiju; uprava Južnoafričke Republike proglašena je ilegalnom, što je 1971. potvrdio haški Međunarodni sud pravde. Od sredine 1960-ih vodeća u oslobodilačkoj borbi bila je Narodna organizacija Jugozapadne Afrike (SWAPO) pod vodstvom S. Nujome, koju je UN priznao kao jedinoga legitimnoga predstavnika Namibije. Etničke podjele odražavale su se i u borbi za neovisnost; narod Owambo većinom je podržavao SWAPO, dok je narod Herero podržavao Nacionalnu Uniju Jugozapadne Afrike (SWANU). U drugoj polovici 1970-ih Južnoafrička Republika pod međunarodnim je pritiskom u vlast uključila predstavnike pojedinih crnačkih naroda, što je SWAPO bojkotirao. Snage Južnoafričke Republike više su puta napadale geriljska uporišta SWAPO-a u južnoj Angoli (1978–79. u većim akcijama). U međunarodnim inicijativama za ostvarenje mira na jugu Afrike, pitanje Namibije rješavalo se zajedno s okončanjem građanskog rata u Angoli, pa su 1982. Južnoafrička Republika i SAD zahtijevali povlačenje kubanskih trupa iz Angole, kao preduvjet za povlačenje južnoafričkih snaga iz Namibije. Sporazum je postignut 1988; uz povlačenje stranih snaga dogovoreno je uspostavljanje namibijske neovisnosti. Nakon slobodnih izbora 1989. predsjednik je postao Sam Nujoma, pa je neovisnost proglašena 21. III. 1990. Južnoafrička Republika zadržala je upravu nad enklavom Walvis Bay, koja je 1994. vraćena Namibiji. U 1990-ima SWAPO je imao političku prevlast, a Nujoma je 1994. i 1999. ponovno biran za predsjednika. Spor s Bocvanom oko granice na dijelovima rijeke Linyati riješen je 1999. međunarodnom arbitražom. Potkraj 1990-ih u pograničnom području Caprivi djelovala je separatistička gerila. Na izborima u studenome 2004. većinu u parlamentu ponovno je osvojio SWAPO, a član njegova vodstva Hifikepunye Pohamba izabran je za predsjednika (reizabran je u studenome 2009). Društvenu stabilnost opterećuje veliki broj zaraženih HIV-om (oko 13% odrasloga stanovništva 2010). SWAPO je zadržao političku prevlast i nakon izbora 2014; njegov kandidat Hage Geingob predsjednik je od ožujka 2015 (bio je premijer 1990–2002. i 2012–15).
Politički sustav
Namibija je prema Ustavu od 21. III. 1990. republika, država s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike istodobno je na čelu države i na čelu izvršne vlasti, biran je na općim, izravnim i tajnim izborima na razdoblje od 5 godina, s mogućnošću da bude još jednom izabran. Uz predsjednika republike Kabinet obnaša izvršnu vlast, članove Kabineta imenuje predsjednik iz redova članova Nacionalne skupštine. Zakonodavnu vlast ima dvodomni parlament, koji čine: Nacionalna skupština sa 72 zastupnika, koje na općim izborima biraju građani na razdoblje od 5 godina, i Nacionalno vijeće s 26 zastupnika koje biraju vijeća regija, svaka po 2 zastupnika, na razdoblje od 6 godina. Pravo je glasa opće i jednako za sve državljane koji su navršili 18 godina života. Sudbenu vlast obnašaju niži sudovi i na razini države Vrhovni sud čije suce imenuje predsjednik republike na prijedlog Sudbenoga vijeća. Država je administrativno podijeljena na 14 regija. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 21. ožujka (1990).
Političke stranke
Narodna organizacija Jugozapadne Afrike – Namibije (South West Africa People’s Organization of Namibia – akronim SWAPO), osnovana 1958. Djelovala je kao oslobodilački pokret. Vladajuća je stranka od neovisnosti 1990., a na vlasti je i nakon izbora 2009.
