najam, u pravu, odnos koji nastaje sklapanjem konsenzualnoga dvostranoobveznog ugovora o najmu, kojim se najmodavac obvezuje prepustiti određeni predmet na uporabu najmoprimcu, a ovaj se obvezuje za to plaćati najamninu. Predmet najma mogu biti nepotrošne stvari, najčešće nekretnine, ali i prava (plodouživanje). Ugovor o najmu razvio se iz rimske pogodbe (locatio conductio rei), koja je obuhvaćala i zakup. U hrvatskom pravnom nazivlju najam i zakup se razlikuju: danas se o najmu govori kada se stvar prepušta drugomu na uporabu, a o zakupu kada se uz to prepušta i uživanje plodova stvari; u praksi se katkada odnos najma naziva zakupom. Najam prestaje protekom ugovorenoga roka (kada je ugovor sklopljen na određeno vrijeme), otkazom koji je često vezan uz različita ograničenja (kada je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme), sporazumnim raskidom i propašću predmeta. Ne prestaje otuđenjem predmeta ili smrću stranaka, nego se nastavlja s njihovim pravnim sljednicima; u hrvatskom pravu ne vrijedi načelo »kupnja prekida najam«.
