nacionalsocijalizam ili nacizam (njem. Nationalsozialismus ili skr. Nazismus), ideologija Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke (Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei, akr. NSDAP), koju je izložio A. Hitler u djelu Moja borba (Mein Kampf). Kao poseban oblik fašizma, nacionalsocijalizam je nastao u Njemačkoj nakon I. svjetskog rata; Hitlerovim dolaskom na vlast 1933. prerastao je u vladajuću državnu polit. doktrinu te, koristeći se praksom surova političkog i fiz. nasilja, postao ideološkom i polit. pokretačkom osnovicom agresivne, imperijalističke politike, koja je izravno dovela do II. svj. rata. Izvori su nacionalsocijalizma višestruki, a izravnije su vezani za tešku ekonomsku i soc. krizu 1920-ih. Poratna nezaposlenost i glad, zaoštrenost klasnih sukoba, strah građanstva od komun. revolucije, oživljavanje agresivnoga pangermanizma i teške psihol. posljedice voj. poraza u I. svj. ratu, te teret velikih ratnih reparacija, svi ti razlozi zajedno doveli su do nacističkoga prevrata u njem. građanskom društvu: nacizam je postao njegova antiliberalna i antidemokratska negacija. Jezgra nacionalsocijalizma isprva su bili agresivni, revanšistički raspoloženi voj. krugovi, povezani s masovnim obespravljenim soc. slojevima, koji su utemeljili NSDAP. Ideologija nacizma integralni je nacionalizam i rasizam, naučavanje o nadmoći arijevske rase i potrebi istrjebljenja Židova, podređenost pojedinca državi i neupitna poslušnost vođama, terit. širenje. Na temelju toga nacisti su izgradili kult nepogrješivog i nedodirljivoga vođe (Führer), a neprijateljima njem. nacije proglasili su Židove, marksiste, demokrate, masone i dr. Kako bi ostvarili radikalni polit. program izgradnje totalitarne države u kojoj postoji samo jedna ideologija, jedna stranka (NSDAP), a vlast je usredotočena u rukama jednoga čovjeka, nacionalsocijalistički svjetonazor uspjeli su nametnuti u sva područja života (posebice organiziranje mladih, ali i kulturu, šport i dr.). Visoki stupanj mobilizacije stanovništva za nacionalsocijalizam postigli su s jedne strane gosp. razvojem i soc. mjerama, a s druge strane stalnim strahom (posebice od tajne drž. policije Gestapoa te otvaranjem prvih koncentracijskih logora). Počeli su zatvarati i progoniti Židove (što je bilo ozakonjeno rasnim zakonima), uništavati djela moderne umjetnosti (proglašena izopačenima – entarteter Kunst), a mediji su bili potpuno u rukama nacista (značajna uloga J. Goebbelsa). Vanjskopolit. program isprva je nastojao vratiti staru moć u Srednjoj Europi, ali ju ubrzo i proširiti u Europi te u kolonijama. Provodilo se ubrzano naoružanje, a agresivna vanj. politika donijela je i prve uspjehe, zahvaljujući strahu i popustljivosti zapadnoeur. velesila (Rajnska oblast 1936., Austrija 1938., Sudeti 1938), ali je na koncu dovela do II. svjetskog rata. Nakon ratnoga poraza ideologija nacionalsocijalizma zabranjena je u svim demokr. zemljama svijeta, a nacistički su vođe osuđeni kao ratni zločinci.
