Nabokov (rus. izgovor [nabo'kəf]; amer. engl. [nəbɔ:'kɔf]), Vladimir Vladimirovič (do 1940. pseudonim Vladimir Sirin), ruski i američki književnik (Sankt Peterburg, 22. IV. 1899 – Montreux, Švicarska, 2. VII. 1977). Njegova je obitelj napustila Rusiju 1919; na Cambridgeu je studirao biologiju te književnost. Većinu je svojih djela na ruskom jeziku napisao i objavio u Berlinu (1922–37). Živio je u Francuskoj (1937–40) i SAD-u (1940–60), potom se vratio u Europu i do smrti živio u Švicarskoj. Predavao je književnost na nekoliko američkih sveučilišta te djelovao kao književnik, književni kritičar i prevoditelj ruskih klasika na engleski jezik. Pišući na ruskom i engleskom, okušao se u svim književnim žanrovima; istaknuo se i kao znanstvenik radovima s područja lepidopterologije (proučavanje leptira). Objavljeno je i nekoliko knjiga njegovih predavanja o svjetskoj književnosti. – U književnosti se javio dvjema pjesničkim zbirkama, objavljenima još u Rusiji; njegove su ruske i američke zbirke sabrane u knjigama Pjesme 1929–1951 (Stihotvorenija 1929–1951, 1952) te Pjesme i problemi (Poems and Problems, 1971). Na ruskom i engleskom jeziku napisao je zbirke pripovijedaka Čorbov povratak (Vozvraščenie Čorba, 1930), Uhoda (Sogljadataj, 1938), Proljeće u Fialti i druge priče (Vesna v Fial’te i drugie rasskazy, 1956), Devet priča (Nine Stories, 1947), Nabokovljev tucet (Nabokov’s Dozen, 1958), Ruska ljepotica (A Russian Beauty, 1973) i drugo te niz dramskih tekstova na ruskom: Događaj (Sobytie, 1938), Izum Valcera (Izobretenie Val’sa, 1938) i drugo. Od njegovih ruskih romana (Mašenjka – Mašen’ka, 1926; Kralj, kraljica, pub – Korol’, dama, valet, 1928; Lužinova obrana – Zaščita Lužina, 1930; Camera obscura – Kamera obskura, 1932; Pothvat – Podvig, 1933; Očaj – Otčajanie, 1936., i Poziv na smaknuće – Priglašenie na kazn’, 1938), remek-djelom se smatra djelomice autobiografski roman Dar (1938), o mladome ruskom književniku u Berlinu i njegovim razmatranjima ruske povijesti i kulture. Od američkih romana (Stvarni život Sebastijana Knighta – The Real Life of Sebastian Knight, 1941; U znaku nezakonito rođenih – Bend Sinister, 1947; Pnin, 1957; Ada, 1969; Prozirne stvari – Transparent Things, 1972., i Pogledaj harlekine! – Look at the Harlequins!, 1974), osobitu je pozornost pa i sablazan (u početku zabranjen zbog »pornografskoga« sadržaja, ljubavi starijega muškarca prema djevojčici) izazvao njegov najpoznatiji, vrlo slojevit roman Lolita (objavljen u Parizu 1955. i SAD-u 1958). Njegovo američko remek-djelo, roman Blijeda vatra (Pale Fire, 1962) sadrži postmodernističke tendencije. Značajne su i autobiografske inačice Završno izvješće: memoari (Conclusive Evidence: A Memoir, 1951), Druge obale (Drugie berega, 1954) i Govori, pamćenje (Speak, Memory, 1966). – Nabokov je u američkoj fazi nastavio dograđivati teme i postupke koje je započeo u svojoj ruskoj fazi. Njegovi su ruski i američki romani građeni prema stvarnim motivima (npr. sudbinama ruskih emigranata) ili prema imaginarnima, gdje autor hinjeno dijeli iskustvo svojih likova. Odlika je njegove proze gotovo prirodoznanstvena točnost opisa, bujna imaginacija, ironična igra umjetničkim postupcima, dubok uvid u ljudsku narav i lirska doživljajnost. Njegovi su romani poput prizme s više faseta pa se mogu čitati na nekoliko različitih razina. Vrstan stilist na ruskom i engleskom jeziku, majstor romaneskne kompozicije, groteske i parodije, istaknuti autor eruditskih, duhovitih, i višeslojnih romana, Nabokov se, uz J. L. Borgesa, smatra prethodnikom zapadnih i ruskih postmodernista 1970–90-ih.
