Myrnyj [m'rni], Panas (pravo prezime Rudčenko), ukrajinski književnik, publicist, folklorist i prevoditelj (Mirgorod, 13. V. 1849 – Poltava, 28. I. 1920). Predstavnik socijalno-psihološke realističke proze. Od 1863. objavljivao pjesme (najpoznatija Ukraïni, 1872), pripovijetke, novele i eseje (Vrag je namjestio – Lyhyj poputav, 1872; Gladna sloboda – Golodna volja, 1885; Zlo prošlo i sadašnje – Lyho davnje i s’ogočasne, 1897., koautor s bratom Ivanom Rudčenkom). U pripovijetkama opisuje putove i ulogu inteligencije (Zli ljudi – Lyhi ljudy, 1877; Rodoljub – Narodoljubec’, 1879) i psihologiju »maloga čovjeka« nakon ukinuća kmetstva 1861 (Pijanac – P’janycja, 1874). Stvaralački vrhunac dosegnuo je u socijalno-psihološkim romanima Zar riču volovi dok su jasle pune? (Hiba revut’ voly, jak jasla povni?, 1872–75., objavljen u Ženevi 1880., koautor I. Rudčenko) i Prostitutka (Povija, 1928). Najpoznatije su mu drame Među redovnicama (U černycjah, 1884), Sedlareva kći (Lymerivna, 1892., i danas na sceni) i komedija Gubitak (Zguba, 1896–97). Istupao u obranu ukrajinskoga jezika: O jeziku (Pro movu, 1901), Materinski jezik (Ridna mova, 1906) i dr. Prevodio A. S. Puškina, M. J. Ljermontova, K. F. Riljejeva, W. Shakespearea i H. W. Longfellowa.
