Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, muzej otvoren 1893. u Kninu kao Prvi muzej hrvatskih spomenika, s arheološkom građom iz kninske okolice. Više puta mijenjao je naziv (Muzej hrvatskih spomenika, Muzej starina, Muzej hrvatskih starina; današnji naziv od 1955). Njegov utemeljitelj i dugogodišnji predsjednik bio je L. Marun. God. 1933–42. i 1946–77. vodio ga je S. Gunjača, koji je u II. svjetskom ratu sačuvao muzejske predmete i dao ih ilegalno prenijeti u Sinj. Muzej je 1947. smješten u Klis, a 1948. u Split. Današnja zgrada (projekt M. Kauzlarića) izgrađena je 1976., a 1978. u njoj je otvoren stalni postav. Muzejski fundus ima jedinstvenu vrijednost i značenje za hrvatsku povijest i kulturu; obuhvaća bogatu spomeničku građu iz VII–XV. st. nađenu u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji: kamene spomenike s pleternim i figuralnim ukrasom, ostatcima natpisa i imenima hrvatskih narodnih vladara (krstionica kneza Višeslava, oko 800; sarkofag kraljice Jelene, X. st.; ciboriji, dijelovi oltarnih pregrada i dr.), potom oružje, ostruge, nakit (naušnice), novac, kućni pribor te nekoliko stećaka iz XII–XIV. st. – Muzej provodi arheološka istraživanja na južnohrvatskom prostoru i ima bogatu izdavačku djelatnost (Starohrvatska prosvjeta, od 1895., te posebna izdanja: Monumenta medii aevi Croatiae, od 1996., i Katalozi i monografije, od 1996).
