Murnau [mu'~], Friedrich Wilhelm (pravo prezime Plumpe), njemački filmski redatelj (Bielefeld, 28. XII. 1888 – kraj Santa Clare, SAD, 11. III. 1931). Iz obitelji imućnoga trgovca tekstilom, studirao filozofiju, glazbu i likovnu umjetnost u Berlinu i Heidelbergu. Isprva glumac i asistent redatelja u Reinhardtovu Deutsches Theater u Berlinu; zrakoplovac u I. svjetskom ratu, nakon prisilnoga spuštanja do kraja rata boravio u Švicarskoj. Po povratku u Berlin 1919. posvetio se filmu i najprije režirao komercijalne projekte (dio ih je izgubljen), ali je ubrzo pokazao smisao za ekspresionističku likovnu fakturu djela (česta suradnja sa snimateljem K. Freundom) i dinamiziranje kamere radi poniranja u psihu likova, sklonost fantastici i prikazu krajolika u simboličkom odnosu prema likovima te individualizirani svjetonazor – pritajeni autentični pesimizam i osjećaj nemoći pred sudbinskim. Izdvajaju se Nosferatu (Nosferatu – eine Symphonie des Grauens, 1922), obradba romana o Drakuli B. Stokera, klas. film strave i prvi značajniji s motivom vampirizma, Goruća zemlja (Der brennende Acker, 1922), s njegovim čestim motivom suprotstavljanja sela i (izopačenoga) grada, Posljednji čovjek (Der letzte Mann, 1924), prema scenariju C. Mayera, najuspjelije djelo struje Kammerspielfilm, studija degradacije »maloga čovjeka«, te dvije adaptacije: Molièreova Tartuffea (Tartuff, 1925) i Goetheova Fausta (1926). Ugledan i izvan Njemačke, Murnau je 1926. otišao na poziv producenta W. Foxa u Hollywood, gdje mu je najznačajniji ostvaraj Zora (Sunrise, 1927), prema priči H. Sudermanna, »poema ljubavi« često birana među najuspjelije filmove uopće. Ističe se i dokumentarni film s elementima igrane romance Tabu (Taboo, 1931), iz života stanovnika Društvenih otoka, snimljen u korežiji s R. J. Flahertyjem; tjedan dana prije premijere filma Murnau je poginuo u automobilskoj nesreći. Neprijeporni velikan nijemoga filma, Murnau je znatno utjecao na J. Forda, L. Buñuela, K. Vidora i W. Herzoga.
