municipij (lat. municipium, od munia: dužnost + capere: uzeti), u ustrojstvu rimske države, posebna vrsta gradova koji su zajedno sa svojim građanima uživali povlašteni položaj. Isprva su to bili gradovi s vlastitom samoupravom, ali njihovi građani nisu imali, poput građana grada Rima, pravo glasa (ius suffragii). Sva građanska prava dala im je Lex Iulia, zakon iz 90. pr. Kr. Kada je Karakala god. 212. svim slobodnim stanovnicima rimske države dao građansko pravo, postale su i sve gradske općine rimske države municipiji, izuzimajući Rim, koji je bio urbs i caput orbis. Od III. st. položaj municipija slabi i oni dolaze sve više pod nadzor carske vlasti. – U Hrvatskoj i Ugarskoj od razdoblja razvijenoga srednjega vijeka kraljevski municipiji bili su slobodni gradovi i kraljevske županije sa širokom autonomijom i samoupravom. Sličan su položaj, određen municipalnim pravima, od XIII. do XIX. st. dobivali i pojedini gradovi u Svetome Rimskom Carstvu Njemačke Narodnosti, Poljskoj, Španjolskoj i dr. U prvoj polovici XIX. st. posebni državnopravni položaj Hrvatske prema Ugarskoj obuhvaćen je pojmom municipalna prava (iura municipalia). U suvremenom društvu izrazom municipij označava se gradska uprava, odnosno gradski magistrat.
