Münchhausen [my'nhauzən], Hieronymus Karl Friedrich von, njemački barun (Bodenwerder, 11. V. 1720 – Bodenwerder, 22. II. 1797). Kao časnik u ruskoj službi ratovao je u Rusko-turskome ratu 1735–39., a poslije pripovijedao nevjerojatne zgode o svojem boravku u Rusiji. Još za života njegovo je ime iskorišteno za literarnu mistifikaciju: u berlinskom časopisu Vade mecum für lustige Leute pojavile su se 1781–83., nezapaženo, nepotpisane prve pustolovne i lažljive priče kojih je junak i pripovjedač »M-h-s-n«, djelomice nadahnute ranijim sličnim pripovijestima (npr. Heinrich Bebel, Samuel Gotthold Lange). Njihov pravi autor, njemačko-engleski prevoditelj, knjižar i znanstvenik Rudolf Erich Raspe (Hannover, 1736 – Killarney, Irska, 1794), objavio ih je 1785. opet anonimno na engleskom jeziku (Pripovijest baruna Münchhausena o njegovim čudesnim putovanjima i kampanjama u Rusiji – Baron Munchausen’s Narrative of his Marvellous Travels and Campaigns in Russia). Doživjele su ubrzo mnogobrojna, anonimna, proširena i prepričana izdanja te prijevode u Europi, gdje ih je već 1786. na njemačkome preradio Gottfried August Bürger pod naslovom Čudnovata putovanja morem i kopnom, ratni pohodi i vesele pustolovine baruna Münchhausena (kako ih sam običava uz bocu pripovijedati u krugu svojih prijatelja) (Wunderbare Reisen zu Wasser und zu Lande, Feldzüge und lustige Abenteuer des Freyherrn von Münchhausen: wie er dieselben bei der Flasche im Zirkel seiner Freunde selbst zu erzählen pflegt); ta je verzija potom proširivana neovisno o novim engleskim verzijama. Bürger je prikaz barunovih pustolovina prilagodio njemačkim poimanjima pa je njegova preradba postala pučkom knjigom, a Münchhausenov vedar duh kojim svladava nevjerojatne tegobe i fantastična zbivanja prešao je u predaju. Stvarni je Münchhausen, nakon što je pokušao tužiti njemačkog nakladnika za povredu časti i ugleda, preminuo nakon povučena života. Barunove su pustolovine, mahom oslanjajući se o Bürgerov tekst, poslije obradili i drugi autori (npr. Karl Leberecht Immermann, Münchhausen, 1838/39; Herbert Eulenberg, Münchhausen, 1900), a doživjele su i mnogobrojne obradbe u animiranom i igranom filmu (npr. Münchhausen, Joseph von Báky 1943., prema scenariju Ericha Kästnera; Barun Münchhausen – Baron Prášil, Karel Zeman, 1962; Avanture baruna Münchhausena – The Adventures of Baron Munchausen, Terry Gilliam, 1988). Sam je lik postao sinonim za velikog lašca, a u psihijatriji se izraz »Munchausenov sindrom« rabi za oblik umišljenog poremećaja (imenovao ga je 1951. Richard Asher).
