Mrnavić, Ivan Tomko (lat. Johannes Tomco Marnavich, Marnavitius; pseudonimi Bošnjanin, Bosnensis), hrvatski povjesničar i književnik (Šibenik, 7. II. 1580 – Beč, 1. IV. 1637). Nakon školovanja u šibenskome sjemeništu, završio teologiju i filozofiju u Rimu (1603). God. 1606. bio je imenovan za kanonika i biskupskog odvjetnika u Šibeniku, 1627. za zagrebačkoga kanonika i arhiđakona, a 1631–35. bio je naslovni biskup bosanski. Izdavanjem glagoljskih knjiga sudjelovao je u radu Zbora za širenje vjere (1622). U svojem historiografskom radu često je koristio krivotvorene isprave i izmišljena rodoslovlja, a među njegovim povijesnim djelima nešto je vrjednije djelo Justinijanov život (Vita Justiniani), napisano oko 1619. u Rimu, zapravo plagijat istoimenoga Teofilova djela, kojim je Mrnavić pokušao dokazati slavensko podrijetlo cara Justinijana. Zastupao je netočno mišljenje da su Slaveni balkanski starosjedioci, te je među Slavene ubrojio Ilire, Tračane i druge, pa i sve rimske careve i ugledne antičke ljude rođene na Balkanu (u raspravi O Iliriku i njegovim carevima – De Illyrico caesaribusque Illyricis, 1603). S pomoću krivotvorenih dokumenata i izmišljenih rodoslovlja nastojao je svoju obitelj dovesti u vezu s uglednim obiteljima (Nemanjićima, Mrnjavčevićima i dr.). U radu o glagoljskom psaltiru Nikole Rabljanina iznio je, pak, teoriju o sv. Jeronimu kao tvorcu glagoljice. Od male je vrijednosti njegov povijesni spis Rasprava o Vranskom prioratu (Discorso dell’ priorato della Wrana, 1609), značajan ponajprije zbog korištenja djela starijih pisaca i arhivske građe, dok veće značenje ima spis o P. Berislaviću naslovljen Život Berislava Bosanca, biskupa vesprimskoga, bana Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i Bosne (Vita Berislavi Bosnensis episcopi Vesprimensis Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae Bosnaeque bani, 1620), zapravo plagijat rukopisa A. Vrančića. Dokumentarnu vrijednost zadržao je njegov opis Bosne iz 1627 (objavljeno u Glasniku Zemaljskog muzeja, 1909). Drama u 5 činova Osmanšćica (1631), u kojoj Mrnavić iskazuje radost zbog pobjede nad Osmanlijama kraj Hoćima, i poema Život Magdalene od knezov Zirova plemena Budrišića (1626) pisane su čakavskim narječjem.
