Morgan [mɔ:'ɹgən], Thomas Hunt, američki zoolog i genetičar (Lexington, Kentucky, 25. IX. 1866 – Pasadena, California, 4. XII. 1945). Profesor eksperimentalne zoologije na Sveučilištu Columbia (od 1904). U početku svojih istraživanja (1893–1910) bavio se embriologijom. Od 1928. do 1945. ravnatelj Kerckhoffova laboratorija Tehnološkog instituta u Pasadeni (California). U suradnji sa C. B. Bridgesom, A. H. Sturtevantom i H. J. Mullerom izvodio je pokuse križanja s vinskom mušicom (Drosophila melangaster). Dokazali su da su kromosomi nositelji gena, a geni su na njima linearno poredani i točno lokalizirani te imaju sposobnost mutacije. Napravili su kromosomsku kartu vinske mušice obilježivši na njoj položaj pojedinih gena. Svoj su rad 1915. opisali u knjizi Mehanizam mendelovskoga nasljeđa (The Mechanism of Mendelian Heredity). Svojim je otkrićem Morgan pružio citološko obrazloženje Mendelovih zakona (→ mendel, gregor). Godine 1933. dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za otkriće nasljednih prijenosnih mehanizama u vinske mušice. Nakon uspjeha s vinskom mušicom, Morgan se vratio embriologiji, pokušavajući povezati teoriju o genu s diferencijacijom i razvojem u zametka (Embriologija i genetika – Embryology and Genetics, 1934). Ostala značajnija djela: Evolucija i adaptacija (Evolution and Adaptation, 1903), Nasljeđe i spol (Heredity and Sex, 1913), Kritika evolucijske teorije (A Critique of the Theory of Evolution, 1916), Genska teorija (The Theory of the Gene, 1926), Eksperimentalna embriologija (Experimental Embryology, 1927).
