Morgan [mɔ:'ɹgən], Lewis H., američki antropolog i teoretičar društva (Aurora, New York, 21. XI. 1818 – Rochester, New York, 17. XII. 1881). Diplomirao je 1840. na Union Collegeu u Schenectadyju, 1842. stekao odvjetnički naslov, a 1844. otvorio odvjetnički ured u Rochesteru; poslije se bavio poduzetništvom (željezničarsko poduzeće, čeličana) te sudjelovao u političkom životu države New York. Kao član opskurnog bratstva Veliki red Irokeza (poslije Nova konfederacija Irokeza) počeo se etnografski zanimati za Irokeze. Zastupao je prava irokeške nacije Seneca na zemlju (danas rezervat Tonawanda) u sporu s kompanijom Ogden Land (zbog čega je 1847. posvojen u pleme pod imenom Tayadaowuhkuh, »Onaj koji premošćuje«). U monografiji Savez Ho-dé-no-sau-neea ili Irokezi (League of the Ho-dé-no-sau-nee, or Iroquois, 1851), detaljno je opisao irokeško društvo, uključujući arhitekturu, društvenu organizaciju, religiju, materijalnu kulturu, jezik i toponimiju. Skupivši na četiri terenska putovanja 1859–62. u Kansas i Nebrasku te uz rijeku Missouri (narodi Winnebago, Crow, Yankton, Kaw, Blackfeet, Omaha i dr.) podatke o 51 sustavu srodstva, interes je usmjerio na međukulturno proučavanje sustava srodstva. U pionirskoj komparativnoj studiji Sustavi krvnog srodstva i srodstva nastaloga sklapanjem braka u ljudskoj obitelji (Systems of Consanguinity and Affinity of the Human Family, 1871) naglasio je antropološku važnost izučavanja rodbinskih odnosa kao temeljnoga načela društvene organizacije većine predindustrijskih društava. Sustave srodstva podijelio je na deskriptivne, u kojima se razlikuju izravna (linearna) i bočna (kolateralna) loza, i klasifikacijske, u kojima se izravno i bočno srodstvo tretiraju jednako, ustanovivši šest skupina rodbinskih sustava – tri deskriptivna (semitski, arijski i uralski) i tri klasifikacijska (malajski, turanski i ganowanski). U knjizi Drevno društvo ili istraživanja o linijama ljudskog napretka od divljaštva preko barbarizma do civilizacije (Ancient Society, or Researches in the Lines of Human Progress from Savagery through Barbarism to Civilization, 1877) formulirao je teoriju različitih stupnjeva napretka u evoluciji kulture s tri stadija, divljaštvo, barbarstvo i civilizaciju, koji se razlikuju na temelju kulturnih dostignuća u vezi s oblikom vladavine, otkrićima i tehnološkim napretkom, organizacijom obitelji i poimanjem vlasništva, pri čemu je pojavu privatnoga vlasništva smatrao prijelomnim trenutkom u razvoju civilizacije. Istaknuo je važnost načina proizvodnje hrane kao pokretača društvenoga napretka te ocrtao evolucijski slijed od lovačko-sakupljačkoga stadija »divljaštva«, preko jednostavne poljoprivrede »barbarstva« do urbanoga društva s naprednom poljoprivredom u stadiju »civilizacije«. Zagovornik ideje jednolinijske evolucije, materijalističkim pristupom u izučavanju kulturne evolucije utjecao je na misao Karla Marxa i Friedricha Engelsa, a u antropologiji na Leslieja A. Whitea, Marvina Harrisa i Eleanor Leacock. Smatra ga se utemeljiteljem američke antropologije, uz Edwarda B. Tylora glavnim predstavnikom i začetnikom evolucionizma u antropologiji te jednim od rijetkih antropologa XIX. st. koji je dio istraživanja temeljio na terenskome radu.
