monem (franc. monème, prema mon- i morphème: morfem), u funkcionalnoj lingvistici A. Martineta, najmanja jedinica prve artikulacije (→ dvostruka artikulacija jezika), ili najmanji jezični znak (jedinica koja ima glasovni izraz i značenjski sadržaj). Odgovara terminu morfem u uobičajenoj lingv. terminologiji. Monemi se dijele na leksičke moneme ili lekseme (kao zemlja, kuća, rijeka, riba, velik, čitati itd., koji pripadaju »otvorenomu popisu«) i gramatičke moneme ili morfeme (njih je u jeziku razmjerno malen i završen broj pa tvore »zatvoren popis«).