Molnar, Stanko (pravo prezime Brnjac), talijanski filmski i televizijski glumac hrvatskoga podrijetla (Vrbnik, 12. I. 1947). Studirao fonetiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, 1970. emigrirao je u Italiju te studirao na Sveučilištu za strance (Università per Stranieri) u Perugi, potom pohađao glumački tečaj u Rimu i studirao glumu na Nacionalnoj akademiji dramske umjetnosti (Accademia nazionale dʼarte drammatica Silvio DʼAmico). Debitirao je kao student naslovnom ulogom u filmu Allonsanfàn (1974) Paola i Vittorija Tavianija, a 1977. glumi i u njihovu međunarodno zapaženom filmu Otac gospodar (Padre padrone). Nakon nastupa u TV serijama Martin Eden (1979) i Orient-Express (1980), do povlačenja 1992. mahom je nastupao na televiziji (npr. miniserije Otok s blagom u dalekom svemiru – Lʼisola del tesoro, 1987., i Scoop, 1992) te u žanrovskim (giallo) filmovima (Jezivi poljubac – Macabro, 1980; Kuća s tamnim stubištem – La casa con la scala nel buio, 1983., Đavolja maska – La maschera del demonio, 1990; svi u režiji Lamberta Bave). Među filmskim ulogama ističu se glavna uloga u francuskoj melodrami Strašni ljubavnici (Les amants terribles, Danièle Dubroux sa Stavrosom Kaplanidisom, 1985) te sporedne u međunarodno koproduciranim filmovima Sicilijanac (The Sicilian, Michael Cimino, 1987) i Franjo (Francesco, Liliana Cavani, 1989).