Moissan [mwasᾶ'], Henri, francuski kemičar (Pariz, 28. IX. 1852 – Pariz, 20. II. 1907). Diplomirao je farmaciju (1879), doktorirao (1885) i bio nastavnikom u Agrikulturnom institutu, a potom na Visokoj školi za farmaciju u Parizu, gdje je 1886. imenovan profesorom toksikologije, a 1899. anorganske kemije. Od 1900. profesor kemije na Sorbonnei u Parizu. God. 1886. elektrolizom otopine kalijeva fluorida u fluorovodičnoj kiselini pripravio je plinoviti fluor te istraživao njegova svojstva i reakcije. God. 1892. pripravio je čisti bor redukcijom borova oksida magnezijem u vodikovoj atmosferi. Iste je godine konstruirao električnu lučnu peć i upotrijebio ju za pripravu većega broja novih spojeva i proučavanje kemijskih reakcija pri visokim temperaturama. Priredio je mnoge karbide, nitride, boride i silicide te kristalne okside magnezija, kalcija, stroncija i barija, čime je postavio temelje suvremene kemije vatrostalnih materijala. Smatrao je da je u svojoj peći sintetizirao dijamante, no to se otkriće ozbiljno dovodi u sumnju. Izumio je komercijalno isplativu metodu proizvodnje acetilena. Za svoja istraživanja, posebno za izolaciju fluora i konstrukciju lučne peći, 1906. dobio je Nobelovu nagradu za kemiju.
