Mohačka bitka, vojni sukob kraj Mohača u Ugarskoj koji se odigrao 29. VIII. 1526. i u kojem je brojčano nadmoćnija osmanska vojska, predvođena sultanom Sulejmanom II. Veličanstvenim, porazila hrvatsko-ugarsku vojsku na čelu s kraljem Ludovikom II. Jagelovićem. Osmanska je vojska (do 200 000 vojnika), pod zapovjedništvom sultana i njegova velikog vezira Ibrahim-paše, potkraj lipnja 1526. prešla Savu kraj Zemuna te se sastala s postrojbama predvođenima bosanskim i smederevskim sandžak-begovima, Husrev-begom i Bali-begom Jahjapašićem. Nakon osvajanja Petrovaradina (15. VII) u susret im je krenuo Ludovik II. Jagelović, koji se sredinom kolovoza utaborio na Mohačkom polju. U međuvremenu je osmanska vojska osvojila Ilok i Osijek (14. VIII), sagradila velik most na Dravi i prešla u Ugarsku. Odbivši prijedlog državnog kancelara S. Brodarića da pričeka glavninu hrvatske vojske pod zapovjedništvom Krste I. Frankapana i erdeljsku vojsku pod zapovjedništvom I. Zapolje, kralj je krenuo u bitku. Glavni zapovjednik hrvatsko-ugarske vojske (do 28 000 vojnika) bio je kaločki nadbiskup Pavao Tomory. Hrvatsku je vojsku pritom predvodio ban F. Batthyány. U bitki je poginuo velik broj hrvatskih i ugarskih velikaša, a kralj se prilikom bijega utopio u potoku Čelej (madž. Csele) ne ostavivši nasljednika. – Mohačka katastrofa rezultat je produžene krize u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu koja je trajala od smrti kralja Matije Korvina. Slabo organizirana i teško pokretna vojska nije bila sposobna pružiti otpor osmanskoj sili, a borbe za ispražnjeno hrvatsko-ugarsko prijestolje između I. Zapolje i Ferdinanda I. Habsburškog omogućile su daljnji prodor Osmanlija u srednju Europu.
