mobitel (mobi[lan] + tel[efon]) (mobilni telefon), prijenosni i autonomni uređaj za bežičnu komunikaciju među korisnicima. To je lagan uređaj veličine dlana, koji korisnici mogu rabiti gdjegod se nalazili, a tijekom komunikacije mogu se i kretati, biti u vozilu i sl. Rad mobitela vezan je uz javnu pokretnu telekomunikacijsku mrežu u okviru standarda Globalnog sustava za pokretnu komunikaciju (GSM, engl. Global System for Mobile Communication).
Povijesni razvoj
Prva generacija mobitela omogućavala je samo govornu (glasovnu) komunikaciju, uz uporabu analognih modulacijskih postupaka i uz postupno uvođenje digitalne signalizacije. Analogni mobitel pojavio se 1979. kao ugradbeni uređaj za vozila. Dolaskom druge, u cijelosti digitalne generacije, koja se komercijalizirala tijekom 1993., mobitel je postao sredstvo za razmjenu informacija koje nisu samo govorne nego i podatkovne, tj. mogle su se slati tekstovne poruke (SMS, od engl. Short Message System), slikovne poruke (MMS, od engl. Multimedia Messaging Service), a razvijena je i mogućnost pristupa internetu. Mobitel je ubrzo postao vrlo popularan, tako da se u ožujku 2000. broj korisnika nepokretne i pokretne telefonije u svijetu izjednačio. Treća generacija mobilnih sustava donosi početkom XXI. st. i dodatnu, multimedijsku dimenziju, podatkovna komunikacija uzima sve više udjela u poslovnim komunikacijama i mobitel postaje uređaj višestruke komunikacijske namjene.
Pametni telefon (engl. smartphone) mobilni je telefon sa zaslonom osjetljivim na dodir i mogućnošću uporabe kao džepno računalo. Pojavio se na tržištu 2007. Često sadržava različita mjerna osjetila, npr. akcelerometar i žiroskop koji omogućuju automatsku rotaciju zaslona, magnetometar djeluje kao digitalni kompas, a svjetlomjer omogućuje automatsko podešavanje svjetljivosti zaslona.
Građa mobitela
Mobitel se sastoji od više sklopova, među kojima se kao posebne cjeline mogu izdvojiti sklopovi za obradbu visokofrekvencijskih signala (antena, radiofrekvencijsko pojačalo, modulator, demodulator te sklopovi za obradbu osnovnoga pojasa signala), sklopovi za digitalnu obradbu signala, sklopovi sučelja prema korisniku (zaslon od tekućih kristala, fotoaparat, odn. videokamera, mikrofon i zvučnik) te energetska jedinica (akumulator). Pojedini mobilni sustavi rabe za komunikaciju određene frekvencijske pojase (oko 800 i 900 MHz te oko 1800, 2000, 2100 i 2600 MHz), tako da je visokofrekvencijsko sklopovlje potrebno prilagoditi različitim normama.
