Mjaskovski (Mjaskovskij) [m’isko'fsk’ij], Nikolaj Jakovljevič (Jakovlevič), ruski skladatelj (Novogeorgievsk, danas Modlin, Poljska, 20. IV. 1881 – Moskva, 8. VIII. 1950). U Sankt Peterburgu završio Vojnoinženjerijsku školu (1902) i studij kompozicije kod A. Ljadova na Konzervatoriju (1906–11). Od 1921. do smrti podučavao kompoziciju na Konzervatoriju u Moskvi. Među njegovim su učenicima bili A. Hačaturjan i D. B. Kabalevski. Svoj skladateljski izraz temeljio je na ruskoj glazbenoj tradiciji (P. I. Čajkovski) i nije bio sklon inovacijama. Mjaskovski je ponajprije skladao instrumentalnu glazbu, poglavito orkestralnu. Njegov skladateljski put i umjetnički razvoj kao »najvećega sovjetskog simfoničara« najjasnije očituje 27 simfonija (1908–50) u kojima je ocrtao sovjetsku društvenu stvarnost (Listopadska revolucija, kolektivizacija sela itd.). Skladao i niz komornih djela (13 gudačkih kvarteta), koncerte za violinu i violončelo, glasovirska djela, zborove, masovne pjesme te oko 100 solo popijevaka. Objavljeni su njegovi Članci, pisma i uspomene (Stat’i, pis’ma i vospominanija, 1959) i Članci, bilješke i kritike (Stat’i, zametki i otzyvi, 1960).
