mjao-jao, skupina jezika koji se govore većinom u južnoj Kini, Vijetnamu, Laosu i Tajlandu, a prema mišljenju većine lingvista tvore samostalnu jezičnu porodicu nesrodnu drugim jezicima na svijetu. Poznati su i pod imenom hmong-mien. Tipološki su slični sinotibetskim jezicima, što je navelo neke lingviste da pretpostave kako su s njima i genetski srodni. Vjerojatnije je, međutim, da se u jezicima mjao-jao očituju učinci dugotrajnih dodira sa sinotibetskim jezicima, osobito s kineskim. Poput sinotibetskih jezika, i jezici mjao-jao imaju tonove, većinom jednosložne riječi, analitičku strukturu i gramatičke kategorije poput mnogobrojnih (numeričkih) klasifikatora, honorifika (oblika kojima se izražava poštovanje), temeljni poredak sintaktičkih kategorija S(ubjekt) V (glagol) O(bjekt), itd. Najveći je brojem govornika jezik mjao (oko 6,5 milijuna govornika), dok jezika jao ima nekoliko (ba pai, mien ili jao, laka itd.), a nijedan među njima ne prelazi milijun govornika i nema pismenosti.
