Mitterrand [mitεʀᾶ'], François, francuski političar i državnik (Jarnac, 26. X. 1916 – Pariz, 8. I. 1996). Studirao je pravo i političku znanost u Parizu te se uključio u desničarski pokret. Godine 1940. dospio je u njemačko zarobljeništvo, a nakon bijega 1942. priključio se maršalu P. Pétainu, te radio u vichyjevskoj upravi do 1943., kada se priključio pokretu otpora. U studenome 1946. izabran je u Narodnu skupštinu na listi desnoga centra. Polovicom 1950-ih prešao je na pozicije lijevoga centra. Bio je čelnik male ali utjecajne Unije demokrata i socijalista za republiku, pa je za Četvrte republike bio član jedanaest vlada. Kao dosljedan antidegolist, oštro se protivio povratku Ch. de Gaullea na vlast 1958., a nakon uspostave Pete republike, napadao je degolistički režim kao permanentni državni udar. Na predsjedničkim izborima 1965. izgubio je od de Gaullea u drugome krugu s osvojenih 43% glasova i postao vođa oporbe. Od 1966. bio je predsjednik Federacije demokratske i socijalističke ljevice, a nakon ujedinjenja socijalista 1971. postao je prvi tajnik Socijalističke stranke, koja je 1972. stvorila s komunistima Savez ljevice. Izgubio je tijesnom većinom na predsjedničkim izborima 1974. od neodegolista V. Giscarda d’Estainga, ali ga je pobijedio na predsjedničkim izborima 1981. U prvome predsjedničkome mandatu (1981–88) potaknuo je program reformi kojim je proširena lokalna samouprava, ali je vladina gospodarska politika izazvala porast nezaposlenosti i inflaciju. To je dovelo do pobjede desnoga centra na parlamentarnim izborima 1986. i razdoblja kohabitacije, u kojem je Mitterrand stekao status branitelja nacionalnog jedinstva, te je na predsjedničkim izborima 1988. pobijedio J. Chiraca. Početkom 1990-ih, već teško bolestan, poduzeo je više nepopularnih poteza koji su doveli do poraza socijalista na parlamentarnim izborima 1993. i nove kohabitacije. U vanjskoj politici vodio je politiku tijesne suradnje s Njemačkom.
