misterije (grč. μυστήρια), u starogrčkoj religiji tajni obredi u vezi s kultom pojedinih božanstava. Smatra se da su elementi grčkih misterijâ vrlo stari, još predgrčkoga podrijetla, vjerojatno nastali iz inicijacijskih obreda kakve i danas nalazimo kod izvornih naroda. Ti kultovi, u kojima prevladava simbolika plodnosti, seksualnosti, rađanja i smrti, obuhvaćaju sakralne predodžbe (u vezi s mitom pojedinih bogova), ritualne plesove, izricanje »objavljenja«, pjevanje religijskih pjesama, muziciranje, ples itd.; u njima sudjeluju samo posvećeni (»inicirani«, grč. μύσται), koji o svim kultnim pojedinostima najstrože čuvaju tajnu. Starije su misterije: samotračke u čast kabira, Zeusa idskoga na Kreti, Dionizove u Atici i Beotiji, orfičke u vezi s mitskim pjevačem Orfejem i eleuzinske u čast Demetre i Perzefone. U IV. st. pr. Kr. unesene su u Grčku misterije istočnoga podrijetla: misterije božica Bendide, Kotite, Kibele i Izide i misterije bogova Sabazija, Adonisa i Mitre. Od svih misterija najglasovitije su bile eleuzinske, koje su posljednji put održane za cara Valentinijana I.; potpuno su nestale kada je kršćanstvo postalo službenom religijom Rimskoga Carstva (380).
