Mishima [mišima] Yukio (pravo ime Kimitake Hiraoka), japanski književnik (Tokyo, 14. I. 1925 – Tokyo, 25. XI. 1970). Studirao pravo u Tokyju, nakratko radio u ministarstvu financija, potom se posvetio književnosti. Pisao romane, pripovijetke, eseje i drame nadahnute kazalištem nō. Bio je predstavnik tzv. škole moderne književnosti pod utjecajem Zapada: težio je spoju japanske estetike sa zapadnom književnom tradicijom. U djelima je propitivao odnos erotike i smrti. Nakon pripovijedaka (1941), prvim, dijelom autobiografskim romanom Ispovijesti maske (Kamen no kokuhaku, 1949) o homoseksualnosti, potvrdio se kao jedan od najnadarenijih mladih pisaca. Slijede romani Žeđ za ljubavlju (Ai no kawaki, 1950), Zabranjene boje (Kinjiki, 1952), Šumor valova (Shiosai, 1954), Zlatni paviljon (Kinkakuji, 1956), Pad vrline (Bitoku no yoromeki, 1957), Kyōkina kuća (Kyōko no ie, 1959), Nakon banketa (Utage no ato, 1960), Mornar koji je iznevjerio more (Gogo no eiko, 1963) i drugi. Posljednje mu je djelo tetralogija More plodnosti (Hōjō no Umi, 1965–70: Proljetni snijeg – Haru no yuki; Pobjegli konji – Homba; Hram zore – Akatsuki no tera; Pet znamenja božanstva – Tennin gosui). Oduševljen samurajskim kodom časti, 1960-ih aktivirao se u političkoj desnici te osnovao vlastitu vojsku. Na dan kada je završio svoju tetralogiju izvršio je samoubojstvo harakirijem, na način koji je opisao u pripovijetci Domoljublje (Yukoku, 1960).
