Miščević, Nenad, hrvatski filozof (Zagreb, 1. XI. 1950 – 11. V. 2024). Diplomirao filozofiju i sociologiju 1972. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, doktorirao iz filozofije 1981. u Ljubljani. Studijski je boravio u Chicagu i Parizu. Predavao filozofiju na Filozofskome fakultetu u Rijeci i Zadru (1975–93), na Sveučilištu u Mariboru i Budimpešti, te kao gostujući profesor u Klagenfurtu (1994) i Ženevi (1996). Bio je predsjednik Europskoga društva za analitičku filozofiju od 1999. Jedan od glavnih predstavnika analitičke filozofije u Hrvatskoj. Poglavito se bavio filozofijom jezika, teorijom znanosti i filozofijom psihologije. U svojim istraživanjima posebice je naglašavao problem rascjepa spoznavajućega subjekta i stvarnosti u teoriji spoznaje, jer je naš um oblikovan od stvarnosti, tj. spoznate nužnosti. U svojoj knjizi Filozofija jezika (1988) dao je znatan prinos problematici filozofije jezika uz osvrt na najsuvremenija tumačenja. Uredio više zbornika iz područja analitičke filozofije. Glavna djela: Marksizam i post-strukturalistička kretanja (1975), Govor drugoga (1977), Kontekst i značenje (1987), Kompjutori, mozak i ljudski um (1989), Uvod u filozofiju psihologije (1990), Racionalnost i spoznaja (Rationality and Cognition, 2000), Nacionalizam i onkraj njega (Nationalism and Beyond, 2001), Nacionalizam: etički pogled (2006).
