Minnesänger [mi'nəzεŋəɹ] (Minnesinger) (njem.: pjevač o ljubavi), njemačka verzija srednjovjekovnih pjesnika skladatelja, trubadura ili truvera. Javili su se polovicom XII. st. i djelovali sve do polovice XV. st. Najpoznatija su minnesängerska imena Dietmar von Aist i Heinrich von Rugge (djelovali u XII. st.), Neidhart, Walther von der Vogelweide, Heinrich von Meissen, zvan Frauenlob, i Tannhäuser (XIII. st.) te Wizlaw von Rügen i Oswald von Wolkenstein (XIV. i XV. st.). Glavna minnesängerska središta bila su Wartburg kraj Eisenacha u Tiringiji i Beč. Isprva je njihovo djelovanje po temama, tehnikama, formama i imaginaciji bilo usko vezano uz francuske uzore, a melodije njihovih pjesama bile su preuzimane doslovno iz francuskih izvora. Poslije je to djelovanje pokazalo veću individualnost, ali je oslonac uvijek bio na francuskim modelima. Putujuće vitezove umjetnike, koji su najčešće sami pjevali svoje uratke, redovito su većinom improviziranom svirkom pratili instrumentalisti (žongleri, minstreli, Spielleute, u Hrvatskoj igreci). Minnesängerske melodije i tekstovi ostali su zabilježeni u nekoliko pjesmarica (Münster, Jena, Beč, Colmar, Donaueschingen, Rostock) iz XIV. i XV. st. Nakon vrhunca potkraj XIII. i početkom XIV. st., minnesängersku aristokratsku vitešku umjetnost nastavili su u modificiranom obliku tzv. Meistersingeri, pjesničko-glazbenički pokret građana obrtnika, koji je osobito cvao između XV. i XVII. st. u njemačkim gradovima Mainzu, Nürnbergu i Strasbourgu.
