Miller [mi'ləɹ], Lee (pravo ime Elizabeth Miller), američka fotografkinja (Poughkeepsie, New York, 23. IV. 1907 – Chiddingly, East Sussex, Velika Britanija, 21. VII. 1977). U New Yorku je u mladosti bila model na naslovnicama Voguea. Od 1929. živjela u Parizu, gdje je isprva bila model, a zatim i suradnica Man Raya, s kojim je osmislila fotografsku tehniku solarizacije. Vlastiti studio otvorila je 1931. u Parizu, potom potkraj 1932. u New Yorku, te se ubrzo etablirala kao modna i umjetnička fotografkinja. Stvarala je portrete, uglavnom osoba iz javnoga života, autoportrete, aktove te kompozicije u duhu nadrealizma, a među zapaženijima su one snimljene 1934–37., za boravka u Egiptu (Portret prostora – Portrait of Space). Za II. svjetskoga rata bila je ratna izvjestiteljica za britanski i američki Vogue. Snimala je fotografije za vrijeme njemačkoga bombardiranja Londona, prizore poslije iskrcavanja u Normandiji i Pariz nakon oslobođenja, a prodirući s američkom vojskom prema istoku i neprijateljskom teritoriju, donijela je među prvima uznemirujuće slike razorene Europe te strahovite fotografije zatvorenika i poraženih čuvara SS-a u koncentracijskim logorima Buchenwaldu i Dachauu. Od 1949. živjela je sa suprugom Rolandom Penroseom u Velikoj Britaniji, na farmi u East Sussexu, gdje se često okupljala svjetska umjetnička elita, poput Pabla Picassa, Henryja Moorea, Maxa Ernsta, Dylana Thomasa, i dr. Zapamćena je uglavnom kao model Man Raya; tek je potkraj 1980-ih s biografijom Životi Lee Miller (The Lives of Lee Miller, 1985) Antonyja Penrosea te fotomonografijom Rat Lee Miller (Lee Millerʼs War, 1989) poraslo zanimanje za njezino djelo. Njezine fotografije, posebno one ratne tematike, nisu samo povijesni dokumenti nego i važan doprinos povijesti umjetničke fotografije, a Millerina fotografija u kadi Hitlerova stana, koju je 1945. snimio suradnik David Scherman, jedna je od ikoničkih slika toga doba.
