metalurgija praha (metalokeramika, sinterska metalurgija), izradba metalnih poluproizvoda i proizvoda prešanjem i sinteriranjem praha nekih metala ili njihovih spojeva, ponekad i uz dodatak nemetalnih sastojaka. Prah se po potrebi prvo granulira i granule se melju na optimalnu veličinu čestica (manje od 40 μm). Tako pripremljeni prah stlači se u kalupu i sinterira u peći, u vakuumu ili u atmosferi inertnog plina, na tolikoj temperaturi da se metal ne rastali, već samo da čestice praha na površini omekšaju i slijepe se u čvrstu i više ili manje poroznu masu. Za temperature do 1000 °C rabe se kalupi od niklovih slitina, a za više temperature grafitni kalupi. Postupak se primjenjuje za izradbu predmeta od teškotaljivih i tvrdih metala (volfram, niobij, vanadij, krom; karbidi), od slitina koje se u rastaljenom stanju teško međusobno spajaju te od kompozitnih tehničkih materijala (→ kermeti). Metalurgijom praha izrađuju se volframne niti i molibdenski dijelovi za električne žarulje, dijelovi od bakra i grafita, slitine bakra i volframa te srebra i nikla za elektrotehničku primjenu, magnetski materijali, porozni metalni filtri za plinove i kapljevine, dijelovi za strojeve i oružje od čelika i aluminija, dijelovi za svemirsku tehnologiju (najčešće od volframa, berilija, torija obložena niklom, samopodmazivi ležajevi s molibdenom ili molibden(IV) sulfidom kao mazivom), različiti proizvodi iz programa nuklearne tehnologije (cijevi od berilijevih i cirkonijevih slitina za punjenje nuklearnim gorivom). Pri tom načinu preradbe metala nema otpadaka, a proizvedeni predmeti ne traže gotovo nikakvu dodatnu površinsku obradbu.
