mesožderne biljke (mesožderke, kukcojetke, insektivore), naziv za sve biljke koje imaju sposobnost hvatanja i probavljanja različitih sitnih životinja, najčešće kukaca. Budući da imaju klorofil i sposobnost fotosinteze, one mogu, uz dobru mineralnu hranidbu, uspijevati i bez dopunske prehrane životinjama, kao i ostale autotrofne biljke. Njihov miješani (miksotrofni) način prehrane (autotrofni i heterotrofni) u prvom je redu u vezi s pomanjkanjem dušika i fosfora, koji tim biljkama na njihovim prirodnim staništima, osobito na cretovima, nisu dostupni u dovoljnoj količini u pristupačnom obliku. Mesožderne biljke rastu u svim dijelovima svijeta, a pripadaju različitim porodicama. Najviše vrsta pripada porodicama mješinki (Lentibulariaceae, oko 250 vrsta), rosika (Droseraceae, oko 100 vrsta) i nepentesa (Nepenthaceae, 60 do 70 vrsta), dok su malobrojne saracenije (Sarraceniaceae, oko 15 vrsta), muholovke (Dioneaceae, jedna vrsta) i cefalotusi (Cephalotaceae, jedna vrsta). Za hvatanje životinja razvile su im se različite »lovke«. Vrste roda mješinka (Utricularia) vodene su biljke, koje imaju podvodne listove s lovkama u obliku sitnih mješinica. Tustice (Pinguicula), također iz por. mješinki, biljke su cretova i vlažnih staništa. Listovi su im u prizemnoj ružici, a na gornjoj strani plojke imaju mnogobrojne glavičaste žlijezde na koje se zalijepe sitne životinjice, uglavnom kukci. Rosike (Droseraceae) nose na gornjoj strani listova mnogobrojne tentakule, izrasline nalik na debele dlake sa žljezdanim glavicama koje na suncu svjetlucaju poput rose (otud ime rosika), na koje se zalijepe kukčići. Osobito je zanimljiva američka muholovka (Dionaea muscipula), s plojkom lista preobraženom u lovku koja se sklapa. Lovke poput vrčeva nastalih preobrazbom listova imaju paleotropski nepentesi, sjevernoameričke saracenije i australski cefalotus. I u nas ima nekoliko vrsta mesožderki, ali su rijetke i ugrožene biljke. To su tustice (Pinguicula alpina i P. vulgaris), mješinke (Utricularia vulgaris, minor i intermedia) i okruglolisna rosika (Drosera rotundifolia), koja će u nas ubrzo izumrijeti nestankom njezinih prirodnih staništa – cretova.
