Merz [merc], Ivan, bl., hrvatski katolički djelatnik, duhovni pisac (Banja Luka, BiH, 16. XII. 1896 – Zagreb, 10. V. 1928). Studirao pravo i književnost u Beču (1914–15., 1919–20), sudjelovao kao časnik u ratu na talijanskoj fronti (1916–18), nastavio studij u Parizu; doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1923). Profesor francuskoga u Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu. Organizator Katoličke akcije; suosnivač i dopredsjednik Hrvatskog orlovskoga saveza. U Hrvatskom katoličkom pokretu zauzimao se za duhovnu obnovu i privrženost katoličkoga laikata Rimu, a protivio se njihovu političkom angažmanu. Objavljivao članke o književnosti, kršćanske duhovnosti i osobito o katoličkim udrugama. Tijelo mu je preneseno s groblja Mirogoj u baziliku Srca Isusova u Zagrebu (1977). Uz desetu obljetnicu smrti posvećen mu je zbornik Božji čovjek Hrvatske – Dr. Ivan Merz (1938). Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 2003. u Banja Luci. Njegove izabrane tekstove uredio je Božidar Nagy (Put k suncu: odabrani tekstovi iz dnevnika i ostalih spisa, 1978., 1993).
